Umjesto pretjeranih očekivanja ili ispravljanja prethodnih generacija, dajmo svojoj djeci sebe takve kakvi jesmo nespretni, nesavršeni, prosječni. Roditeljstvo se može učiti, nadopunjavati, ali vezano je za nas osobno, za ono što uistinu jesmo.
U današnjem se vremenu roditeljstvo nalazi na kušnji. Mnogi roditelji traže savjet kako biti što bolji, odnosno što uspješniji roditelji. Savjet traže i mlađi roditelji i roditelji starije dobi, jednako oni koji imaju jedno ili više djece.
Klopka nad klopkama: biti uspješan roditelj
Osnovna klopka današnjeg roditeljstva krije se upravo u tituli uspješnog roditelja. Brzina i težina vremena u kojemu živimo svakodnevno nam nameće imperativ kompetitivnosti. Gotovo u svemu što jesmo moramo biti kompetentni, sve što radimo treba biti uspješno jer se samo to cijeni.
Klopka nerealnih očekivanja
Ako smo posebno uspješni u svom poslu, onda želimo tim uspjehom zaraziti i svoje dijete. Ako smo manje uspješni, tada nam je teško i mislimo kako malo imamo i kako nam puno toga i materijalno nedostaje upravo zbog tog neuspjeha. Sve ćemo učiniti da oni imaju više i da budu uspješniji od nas. Često je tu skrivena klopka pretjerane ambicioznosti i nerealnih očekivanja roditelja prema djeci.
Vezano za to roditelji često nameću ili čak podrazumijevaju da i dijete od ranog djetinjstva treba biti uspješno i kompetentno. Stoga već u ranoj predškolskoj dobi upisuju djecu na izvanvrtićke aktivnosti, odvode ih na učenje stranih jezika, na balet, na razne sportove… U toj dobi djeca jesu spužve i motorički i misaono izvrsno upijaju pokret i znanja, ali to je nepotrebno jer u njihove živote unose sheme, institucije, vršnjake koji ih samo okrznu na satu engleskog, vršnjake s kojima se uistinu ne druže već ih samo viđaju srijedom…
Takve aktivnosti donose obveze, a ne zadovoljstvo. Današnja djeca naučit će jezike uz računala i televiziju, kojima su svakako izloženi. No, naučiti mogu puno uz nas. I nas su slali na jezike, i mi moramo puno toga znati. Škole u kojima uče, klubovi u koje ih upisujemo ne moraju biti vrhunski, s pedigreom, jer i uz nas i ono što mi jesmo mogu dobiti puno, čak najviše.
Klopka tehnologije: dobar sluga, a loš gospodar
Tehnika sve više zamjenjuje i ono što treba i ono što nije nužno mijenjati. Djeca i sama uviđaju kako računalom brzo dođu do informacija, kako je super komunicirati s prijateljima na velikoj udaljenosti. I nama je dobro imati sva kućanska pomagala. No, nije rješenje da nam zabavu i obiteljsko druženje mijenjaju beživotne kutije.
Djeca se ozare nakon dobrog druženja s vršnjacima, najsretnija su nakon dobrog rođendana gdje su se smijali glasno – zabava je ondje gdje je živa riječ, glasan smijeh i pokoja nespretnost prijatelja, gdje je obitelj. I zato djeca vole ljeto, ne samo zato što nema nastave, i zato djeca vole Badnjak.
Klopka zvana „nadmašit ću svoje starce“
Kako želimo biti bolji roditelji nego što su to bili naši “starci“, znamo i pretjerati. Trudimo se biti sve samo ne ono što su oni bili. I pritom često pogriješimo, odlazimo u krajnosti i ne odgajamo iz sebe već po novim formulama, a najmanje po onome što osjećamo.
Tu čuči klopka negiranja samoga sebe i svojih korijena, koji su, htjeli mi to ili ne, utkani u nas! Samim tim što sve znamo, što imamo nova iskustva, nove spoznaje, drukčiji smo od prijašnjih generacija i možemo biti mirni da nismo zastarjeli. Uz djecu ćemo postati još napredniji jer ona donose svježinu i novo svjetlo.
Klopka dugih razgovora
U nastojanjima da ih naučimo najboljemu i uvjerimo kako je to što mi mislimo da je najbolje, uistinu za njih najbolje, dugo i beskrajno govorimo, razgovaramo, nagovaramo. Klopka dugih razgovora može nas zaplesti u nerazumijevanje i prekid komunikacije.
Upute, koje im dajemo, složimo u tri rečenice i razumjet će nas. Kada kažemo četvrtu rečenicu, krenuli smo u pojašnjavanje i opravdavanje, a oni nas djelomično i selektivno slušaju. Poruke djeci trebaju biti jasne, konkretne i kratke. Primjere ne trebamo objašnjavati već ih davati. Dobar model bolji je od bezbroj priručnika.
Klopka olakšavanja života djeci
Klopka roditeljstva je i u tome što često želimo činiti stvari umjesto njih. Umjesto njih pročitati, napisati, otići, obaviti, kupiti, probati… pa sve do onoga i odbolovati, živjeti… I sami znamo kako je to protuprirodno. Dajmo im mogućnosti, ali i slobodu izbora, pa tako i slobodu izbora pripadajućih posljedica.
I naravno, kako sada uz sve ove klopke do formule uspješnog roditelja?
Dajmo važnost dosljednosti, jasnim i dobro postavljenim granicama, pohvala umjesto pokude ili usporedbe s drugima. I dajmo im sebe, baš takve kakvi jesmo – nespretni, nesavršeni, prosječni. Roditeljstvo je nova uloga, može se učiti, nadopunjavati, ali vezano je za nas, za ono što uistinu jesmo.