Ekipa Anadou je na brdu iznad sela Suvi Do kod Niša zatekla porodice i prijatelje koji u lijepom raspoloženju započinju proslavu svog najznačajnijeg praznika.
Uz novogodišnje čestitke, pozdrave i osmehe, po kiši koračaju ka šumi. Tamo biraju granu koju će iseći i uveče uneti u svoje domove. U koloni uglavnom muškarci svih generacija, a u naručju jednog dede i beba mlađa od godinu dana.
Viško, rodom iz Gnjilana, kaže da je u sječu badnjaka došao trideset i peti put.
„Još kao dijete sam prvi put sa ocem i dedom išao po badnjak. To je stara tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno. Badnjak koji smo ubrali nosimo kući, čekamo povečerje da bismo ga zapalili i to je običaj koji praktikujemo iz godine u godinu. Na stolu su pogača, voće, posni pasulj. Ovo je dan kada se posti i kada se radujemo rođenju Isusovom”, govori Viško, dodajući da ih kod kuće čekaju majka, supruga, snaja i ćerka.
“Majka nas daruje dok unosimo badnjak. Ona je to naučila od svoje babe, a mi od nje.”
Ovo je praznik kome se on od djetinjstva najviše raduje.
„Rođenje Hristovo jeste najveći praznik. U duši i u srcu spokoj, a želja mi je mir u svijetu i svima nama, ovde, u Srbiji. To je, mislim, suština praznika“, dodaje Viško.
Svi koji su u utorak ujutro došli u seču ističu i želju da običaje nasleđene od roditelja, baka i deka prenesu na decu i unuke. Po badnjak je došao i Miljan Golubović iz obližnjeg naselja Brzi Brod.
„Čim se ustane ide se po badnjak. To je obično hrastovo ili cerovo drvo. Jedna grana se uzima za Badnje veče da simbolizuje sreću, zdravlje i prosperitet u kući“, kaže Miljan.
Za njega je sječa badnjaka sjećanje na detinjstvo kada je praznik slavio u selu sa bakama i dedama.
Pravoslavni vjernici, koji poštuju julijanski kalendar, Badnje veče slave 6. januara. Ovaj praznik se, prema običaju, proslavlja skromno, uz posnu trpezu i pogaču česnicu sa novčićem.
Božić se, kao dan rođenja Isusa Hrista, praznuje 7. januara u krugu porodice.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.