“Ljubav prema pisanoj riječi gajim još od Osnovne škole kada sam napisala i svoje prve poetske radove”, kaže Refika Dedić, poestesa iz Bužima koja se nalazi na listi od sto svjetskih autora koji pišu haiku poeziju.
Ističe da se kao profesorica značajnije počela baviti literarnim radom.
“Nisam to radila zbog potrebe za slavom ili nekim materijalnim potrebama. Jednostavno, liepa pisana riječ je nešto što, uistinu, volim i otuda nije nikakvo čudo što na ovakav način iskazujem svoju ljubav prema svijetu oko sebe i što svojim stvaralaštvom nastojim da propagiram mir i ljubav. Mojoj okolini je pomalo bilo čudno što svoje osjećaje iskazujem kroz haiku poeziju.
Međutim, to nije doprinijelo da izgubim nekog od onih koji su, u vremenu iza, pratili moj rad. Naprotiv, uspjela sam ih zadržati uz svoje stvaralaštvo ali i dobiti nove poklonike. Teško je nekom kratkom formom, kakva je haiku poezija, iskazati sve ono što se krije u mojoj duši, No, sudeći po pozitivnim kritikama brojnih čitalica, ali i nagradama koje sam dobijala, izgleda da sam uspjela tim pokazati da se i sa malo riječi može mnogo što šta više reći”, kazala je Dedić.
Inače, Refika Dedić rođena je u Bagu kod Bužima. Završih srednju školu u Bihaću, Pedagošku akademiju u Banja Luci, Filozoski fakultet u Zagrebu.
Radi kao profesor Bosanskoga jezika i književnosti u Bihaću. Iza nje je pet zbirki pjesama: “Išćem hair, upijam mir”, “Injekcija razuma na prijestolju” “Ispovijest na dlanu”, “Uz kafu razgovora” i “Sakura”. Radovi su joj objavljivani u brojnim antologijama i zbirkama međunarodnog karaktera.
