“Ne… Ne vjerujem da je umro. Pa već je četiri puta do sada umirao i bivao klinički mrtav i opet nam se vraćao. To je mogao činiti samo on, jer je bio ravan bogovima. Volio je toliko život, premda ga taj život nije nikako mazio, a on mu se uvijek do kraja davao. Ima samo jedna stvar koju je volio više od života. To je umjetnost. I to ova najteža, kazališna i filmska, za one koji se do kraja daju. On joj se davao do kraja. Nas Rac je bio car. I u kazalištu i u filmu i u životu”, napisao je.
Rac je, smatra Šerbedžija, znao sve tajne pozorišne umjetnosti i više. Imao je nešto posebno.
“Nešto što se ne da naučiti i što samo rijetki na svijetu posjeduju – božansko nadahnuće! Ta iskra se često palila u njemu i činila ga posebnim u svemu. Mora da je Bela Krajina, u kojoj je rođen i odrastao, svojim sjenovitim brezama urezala duboke brazde u njegove godove. Tamo, kažu, ajda posebno cvijeta i oko ponoći njezini cvjetovi dobivaju neku ultraljubičastu boju, te se ljubavnici okupljaju po obližnjim brežuljcima i utapaju u strastvene ultravioletne zagrljaje”, naveo je.
“Možda je Rac sada tamo sa nekom od svojih bezbrojnih ljubavi… Ajda je i vrsta žita ili pšenice od koje se pravi kruh. Moj prijatelj Ratko Polič bio je dobar kao kruh. Ne. Ne vjerujem da je umro. Besmrtnici ne umiru… On je jednostavno otišao, jer mu je bilo dosta. Ako je zaista ovaj put zauvijek otišao, proglasite u cijeloj zemlji koja se zvala Jugoslavija dane žalosti, jer je umro jedan od najvećih glumaca koje je ovaj narod ikad imao”, zaključio je Šerbedžija.
Radko je rođen tokom Drugog svjetskog rata u Črnomlju. U ljeto 1965. diplomirao je dramu i umjetnički govor na Akademiji za teatar, radio, film i televiziju u Ljubljani. Neki od brojnih filmova u kojima je glumio su: “Partizanska eskadrila”, “Balkan ekspres”, “Idealist”…