“Miljanovi penali” (nazvani po idejnom tvorcu Miljanu Miljaniću) uvedeni su na startu sezone 1988-89 i zamišljeni kao način promocije igre na pobjedu na jugoslovenskim prvoligaškim terenima.
Dok su Englezi već tada jedini u Evropi imali pravilo “tri boda za pobjedu”, u Jugoslaviji ste mogli ostati bez boda za neriješen rezultat. Ovo pravilo je davalo dodatnu rezultatsku draž utakmicama, ali je predstavljalo noćnu moru za fudbalere koji su često ostajali bez premije i boda osvojenog na terenu.
Koliko su “Miljanovi” penali bili surovi pokazuje primjer sarajevskog gradskog derbija. Tri posljednja jugoslovenska prvenstvena okršaja Željezničara i Sarajeva okončana su remijem i svaki put je penal-bod pripao timu s Grbavice. Prvi sarajevski derbi okončan izvođenjem jedanaesteraca odigran je na današnji dan prije 44 godine, na startu posljednje sezone šampionata “velike Jugoslavije” (1990-91). Ipak, ova utakmica se ne pamti zbog penala nego po nikad dramatičnijim događajima koji su prethodili susretu na Grbavici. Priča je počela 3,5 mjeseca ranije – 25. aprila 1990. godine – kada su na Koševu u 30. kolu prethodnog prvenstva (1989-90) igrali Sarajevo i Dinamo, piše SC Sport.
Bordo tim je vodio grčevitu borbu za opstanak i na poluvremenu je imao gol prednosti (1:0), kada je nesavjesni navijač s “istoka” Koševa limenkom piva gađao Kujtima Šalju, fudbalera Dinama. Umjesto Šalje, limenka je u glavu pogodila sudiju Zorana Petrovića iz Beograda, koji zadobio povredu i zbog toga prekinuo utakmicu.
Fudbalski savez Jugoslavije je susret registrovao pobjedom gostiju (0:3) i upravo su ovi izgubljeni bodovi bili razlog zbog kojeg je Sarajevo završilo na 17. mjestu koje vodi u Drugu ligu. Dok je fudbalska reprezentacija Jugoslavije, pod vodstvom Ivice Osima, tokom ljeta 1990. u Italiji uspješno nastupala na Svjetskom prvenstvu, pravna služba FK Sarajevo je vodila žestoku bitku kako bi klub s Koševa izbjegao seobu u niži rang.
Sarajevo se već našlo u žrijebu Druge lige, kada je donijeta odluka da se pet dana prije starta novog prvenstva ponovi utakmica prethodne sezone protiv Dinama. U utorak, 31. jula 1990. godine je Sarajevo položilo “popravni” i golom Daneta Kuprešanina savladalo Modre (1:0) za “povratak” u elitni rang. No, ovakav rasplet je značio da će, umjesto Sarajeva, društvo najboljih napustiti drugi velikan bh. fudbala – Velež. Tih dana su frcale iskre između tradicionalnih sportskih prijatelja s Koševa i Bijelog Brijega, a republički bh. savez je zahtijevao da beogradska kuća fudbala donese jedino moguće rješenje o proširenju Prve lige na 19 klubova, kako bi i Mostarci sačuvali status.
Na startu šampionata snage su trebali odmjeriti Željezničar i spašeno Sarajevo, kada se desio vrhunac teatra fudbalskih apsurda. Klupsko rukovodstvo Veleža je najavilo da će poslati “Rođene” na megdan Plavima, pa se fudbalska javnost šalila da je sve u rukama sudije Branka Bujića iz Bara, koji je trebao odrediti koga pustiti na teren Grbavice. U svakom slučaju, Veležovci su istog dana odbili putovati u Zagreb, na susret protiv istoimenog drugoligaša, i ovakav odlučan stav se pokazao djelotvornim. Dva dana nakon odigranih utakmica 1. kola je Konferencija FSJ donijela odluku o proširenju Prve lige na 19 klubova, čime je napravljen prostor i za ekipu iz Mostara.
Željezničar i Sarajevo su drugu sezonu uzastopno otvorili šampionat međusobnim okršajem, koji je 5. augusta 1990. na Grbavicu privukao 15.000 gledalaca. Plave je s klupe ponovo predvodio Mišo Smajlović, dok je novi trener Bordo kluba postao Rajko Rašević, bivši fudbaler Sarajeva i Željezničara. Prvo poluvrijeme je donijelo slabu igru, terensku inicijativu domaćina, ali bez pravih šansi pred Predragom Jušićem, novim golmanom Sarajeva.
Sarajevo je zaigralo ofanzivnije u nastavku, da bi sredinom drugog poluvremena došlo do 7-minutnog prekida zbog petardi i baklji koje su na teren ubacivali navijači Bordo tima. Nakon što je sudija Bujić naredio pražnjenje dijela tribina, Željo je poveo u 69. minutu. Akciju je počeo legendarni veteran Nikola Nikić, dodao 18-godišnjem Mariju Stanića, koji je napravio slalom kroz odbranu Sarajeva, a Zoranu Sliškoviću nije bilo teško da loptu ubaci u praznu mrežu (1:0).
Tek tada je Dragan Škrba došao u iskušenja, poslije pokušaja Ismeta Mulavdića, Miloša Nedića i Davora Jakovljevića. Kada se činilo da će Željezničar zabilježiti četvrtu zastopnu pobjedu u gradskim derbijima, dva minuta prije kraja je rezultat izjednačen. Haris Karamehmedović, bivši junior Sarajeva i prvotimac Željezničara (1987-1989), u drugom nastupu u bordo dresu, nakon debija u ponovljenoj utakmici protiv Dinama, prihvatio je loptu na vrhu šesnaesterca, oslobodio se nekoliko protivničkih igrača i snažnim udarcem matirao Škrbu (1:1).
Neriješen rezultat je odveo gradski derbi u jedanesterece i prvi put su udarci s bijele tačke odlučivali o osvajaču boda. Nakon promašaja Husrefa Musemića i Ismeta Štilića u prvoj seriji, osvajača boda riješio je udarac Mulavdića pored gola u trećoj seriji.
Posljednji je šutirao Amar Osim, savladao Jušića za “polovični” trijumf Plavih (4:3). Zanimljivo da će historija ponoviti na startu proljetnog dijela na Koševu: Sarajevo i Željezničar su remizirali nakon 90 minuta (1:1), da bi Plavi bili precizniji u penal-seriji (2:4). Kuriozitet je da je posljednji gradski derbi u Jugoslaviji (“krnjoj”, bez klubova iz Hrvatske i Slovenije), 9. oktobra 1991. godine, završen neriješeno na Grbavici (0:0), a igrači Željezničara bili su opet precizniji s bijele tačke (5:4).
Željezničar – Sarajevo 1:1 (penali 4:3)
Sarajevo, 5. august 1990. Stadion Grbavica. Gledalaca 15.000. Vrijeme sparno, teren pogodan za igru. Sudija: Branko Bujić (Bar). Žuti kartoni: Milošević, Slišković (Željezničar), Musemić, Raičković (Sarajevo).
Strijelci: 1:0 Slišković (69), 1:1 Karamehmedović (88). Penal-serija: 0:1 Kuprešanin, 1:1 Stanić, 2:1 Slišković, 2:2 Raičković, 3:2 Katana, 3:3 Karamehmedović, 4:3 Osim.
ŽELJEZNIČAR: Škrba, V. Milošević, Stanić, Katana, S. Ilić, Štilić, S. Nikolić (Nikić), Velić, Z. Slišković, M. Pavlović, Vazda (A. Osim). Trener: Mišo Smajlović.
SARAJEVO: Jušić, S. Bajić, Raičković, H. Karamehmedović, Nedić (Ćirković), R. Vidaković, Mulavdić, Kuprešanin, H. Musemić, Varupa, I. Lazić (Da. Jakovljević). Trener: Rajko Rašević.