Mada ovo nije konačni dokaz da je tamo nekad bilo života, rezultati upućuju na iznenađujuće složene organske uvjete za ‘ključne gradivne spojeve za život’. Naime, organiski spojevi ne moraju nužno nastati kao posljedica bioloških procesa, no da bi se njihovo porijeklo potvrdilo, morat ćemo ih pregledati izbliza. Nova studija objavljena je u časopisu Nature.
Rover Perseverance koji je istražio krater Jezero tim područjem švrlja od februara 2021. Naučnici su uvjereni da se u bazenu nekad nalazilo drevno jezero koje uključuje deltu rijeke koja se u njega slijevala. To je jedno od najizglednijih područja za otkrivanje preostalih znakova života na danas negostoljubivom Marsu.
Organske molekule poput onih uočenih u krateru Jezero uvijek sadrže atome ugljika, a često i vodika. Ove su tvari ključne komponente života kakvog poznajemo na Zemlji, no stvar je u tome što se mogu razviti i abiološki.
‘Oni su uzbudljiv trag za astrobiologe budući da se o njima često razmišlja kao o gradivnim elementima života’, rekao je Joseph Razzell Hollis, koautor studije u razgovoru za Newsweek. Hollis je postdoktorand u londonskom Prirodoslovnom muzeju.
‘Važno je da se mogu stvoriti procesima koji nisu povezani sa životom kakav poznajemo, pa organske molekule same po sebi nisu dokaz života bez dovoljno dodatnih dokaza koji se ne mogu objasniti nebiološkim ili abiotičkim procesima.’
Rover je ove spojeve detektirao i promotrio pomoću instrumenta Scanning Habitable Environments with Raman and Luminescence for Organics and Chemicals (SHERLOC) — koji mapira organske molekule i minerale na površinama stijena. Valja naglasiti da je instrument pronašao organske materijale u svih deset ciljeva koje je promatrao na dnu kratera.
-Naši rezultati podupiru zapažanja prijašnjih robotskih misija na Mars koje su zaključile da je Crvena planeta nekoć bila bogata organskim materijalom, spojevima sačinjenim prvenstveno od ugljika i vodika, te da se dio tog organskog materijala još može detektirati milijardama godina kasnije – izjavio je koautor Joseph Razzell Hollis, astrobiolog iz Londona u izjavi za Gizmodo.
Nakon što su istraživači promotrili Perseveranceovu analizu, uzorke će morati bolje pogledati u zemaljskim laboratorijima ne bili izvukli daljnje zaključke o njihovom porijeklu.
-Ako se ovi uzorci vrate u zemaljske laboratorije, za proučavanje se uzoraka može koristiti veći spektar alata s većom razlučivošću te mnogo većom specifičnošću i osjetljivošću – napisali su autori.