Ostrožac, stara utvrda i zamak, pravi je dragulj među njima. Najdulje je nastanjivan, najčešće obnavljan, dotjerivan u toku svih razdoblja, jer su ga oni koji su njime gospodarili,svom ukusu i potrebama prilagođavali. Starodrevne listine kazuju daje još 1286.godine njegovo ime upisano u povjest.
Istina, ljetopisac Ivan Tomašević tvrdi da je pod imenom Horosium ili Hostosach postojao još 405.godine prije naše ere, što nije historijski dokazano.
Već u 15. stoljeću, Ostrožac ima svog sudiju, vijeće, pisara te svoj pečat. Godine 1577. grad dolazi podvladavinu Osmanlija. Najveće zasluge za popravak i nadograđivanje ostrožačke tvrđave pripadaju Osman agi Bešireviću (1690. – 1727.) inače prvom kapetanu ostožačke kapetanije. Iz ove begovske porodice potiču i mnogi drugi zapovjednici.
Krajem 16. stoljeća, kapetanija broji 150 ljudi, sredinom 17-og 204, da bi u 18. stoljeću kapetanija brojala 266 ljudi te je tad imala 2 veća i 4 manja topa. Početkom 19. stoljeća Ostrožac je opremljen s 28 topova, a kapetanija broji 4150 vojnika.
Dolaskom Austrougarske i njenom okupacijom, begovska porodica Beširević, tačnije njihov nasljednik Mehmed beg Beširević, prodaje grad Lotharu von Berksu koji je od 1896. do 1905. godine, bio načelnik tadašnjeg bihaćkog Okruga. Von Berks je nastavio s restauracijom i nadogradnjom grada te se u njega nastanio 1902. godine.
Novo poglavlje stare utvrde i dvorca Ostrožac počelo je 1969.godine kada je na inicijativu Republičkog fonda za unapređenje kulturnih djelatnosti osnovana Kolonija skulptora „Ostrožac“. Od tada ovdje, visoko nad Unom, ovdje gdje, kako reče pjesnik Vladimir Nazor, „čovjek može koješta zaboraviti, smiriti se i renijeti u neki novi svijet“, otvoren je veliki kiparski atalje pod vedrim nebom. Tako je svake godine u julu i augustu. Tu kipari isklešu iz kamena bihacita skulpture raznih formata.
Zahvaljujući Koloniji, stari grad Ostrožac je dobio Park skulptura, koji je svojevrsna galerija pod vedrim nebom.