Agencija za pružanje usluga u vazdušnom saobraćaju BiH bori se za opastanak. Iako nema ništa sa dugom prema “Viaductu”, ipak ga plaća. Zaposlenima su za 20% smanjene plate, dok je promet za isto toliko procenata povećan. Svi su na rubu strpljenja, kaže Armin Fazlić, jedan od 144 kontrolora vazdušnog saobraćaja.
“Ni krivi ni dužni smo se našli u nekoj situaciji koju nismo izazvali i sada se moramo nositi s tim dodatnim teretom i nesigurnošću. Radimo na živom saobraćaju, pričamo sa avionima. Svaka tačkica na našem monitoru su stotine života. Mi bi trebalo da budemo 100% profesionalni, međutim, mimo tih privatnih stvari koje svi imamo, imamo taj veliki upitnik iznad svih nas, a to je naša finansijska egzistencija”, kaže Fazlić.
Iako je Savjet ministara BiH još prije mjesec dana odobrio prvu tranšu sredstava za isplatu plata i tekućih troškova, novac još nije uplaćen. A EUROCONTROL je, podsjećamo, ranije, blokirao sredstva od kojih se ova bh. agencija, gotovo, najvećim dijelom, i finansira. Sindikat kontrolora letenja u BiH tvrdi da je problem u Trezoru, jer odluka Savjeta ministara navodno nije u skladu sa Zakonom o finansiranju institucija BiH.
“Nije problem u novcu, kao, novac je tu. Ali, naravno, ne želi niko da uradi nešto mimo zakona, pa da se sutra za to tereti, tako da razumijem ljude koji tamo rade. Nama je rečeno da odluka stupa na snagu od dana donošenja, a ispostavilo se da to nije tačno. Ta odluka je tek 14. maja potpisana od Ureda za zakonodavstvo i tek je u četvrtak, prošle sedmice, objavljena u Službenom listu”, priča Vinko Malnar, predsjednik Sindikata kontrolora letenja u Bosni i Hercegovini.
Bez obzira na probleme u kojima su se našli zaposleni BHANSA-e, ovi ljudi, u prostoriji gdje sve počinje su i dalje koncentrisani i vode računa o svim detaljima i bezbjednosti vazdušnog prostora BiH.
Ali, nisu rijetki oni koji su prinuđeni da razmišljaju o odlasku. U pitanju je ne samo egzistencija radnika, već i sama kontrola nad zračnim prostorom BiH.
“Ja se iskreno nadam da do toga neće doći, da naši političari neće to dozvoliti, ali i ako se to desi, to će biti katastrofalno i vraćanje kontrole neba BiH bi bio mukotrpan posao jer je mnogo vremena trebalo da BiH preuzme svoje nebo, isto tako bi mnogo godina trebalo za povratak”, upozorava Fazlić.
U Sindikatu ne žele da razmišljaju o opštem štrajku ili obustavi rada, ali…
“Dolazimo do juna, nama plate trebaju biti isplaćene najkasnije do 15. 6. i postavljam pitanje svim odgovornim osobama – šta očekuju od nas ako ne dobijemo novac? Ne želimo da dovodimo ekonomiju i turizam Bosne i Hercegovine u pitanje. Bukvalno nas dovode pred zid”, ističe Malnar.
O Viaductu su, između ostalog, raspravljali i poslanici NSRS. Dug je prouzrokovala Republika Srpska, ali neko mora snositi odgovornost. Opozicija traži odgovore.
“Pojavila se informacija da je “Viaduct” prodao svoju obavezu i da sada Republika Srpska duguje nekom drugom. Dobio sam informaciju i provjerićemo i to, imaju zapisnici, da je nedavno na jednoj Komisiji u PS BiH guverner Centralne banke BiH rekla da ima saznanja da je novi vlasnik “Viaducta” grupa ljudi koji su nekada činili menadžment Elektroprivrede RS. Provjerićemo i to”, kaže šef poslaničkog kluba PDP u NSRS, Igor Crnadak.
Da je potrebno naći krivca za nastalu štetu zbog “Viaducta” poručuju i članovi Komisije za saobraćaj i veze Predstavničkog doma Parlamenta BiH, poput Šemsudina Mehmedovića, koji su od Pravobranilaštva zatražili dopunu izvještaja. Smatraju da nedostaju ključni dijelovi, posebno oni su prethodili presudi.
“Želimo da saznamo sve činjenice oko događaja koji se vežu za ovaj slučaj i ovu aferu. Očigledno je zapravo da je slučaj Viaduct jedna u nizu tema koje ekonomski podrivaju državu u BiH na način da se pokušavaju naše institucije urušiti”, ističe Mehmedović.
Prema sporazumu sa Savjetom ministara BiH, Republika Srpska je dužna da isplati cjelokupnu štetu nastalu po osnovu arbitražnih presuda. Ipak, kako je BiH formalno strana u postupku, izmirenje obaveza ide preko državnih institucija, a naknadna naplata od RS ostaje neizvjesna.
Dok dug svakodnevno raste za oko 18.000 KM, plaćaju ga oni koji ga ničim nisu prouzrokovali i koji su se, tek zbog loše politike, našli u središtu izgubljenog arbitražnog spora.