Pretposljednji susret 8. kvalifikacione grupe za plasman na Svjetsko prvenstvo 1978. u Argentini između Rumunije i Jugoslavije činio se važnim samo za domaćina. Uoči meča u Bukureštu, reprezentacije Španije i Rumunije dijelile su prvo mjesto sa po četiri boda, dok je Jugoslavija držala “fenjer”, s praznim bodovnim kontom, piše SC Sport.
Doduše, Plavi su imali slabašnu nadu da bi s dvije ubjedljive pobjede u posljednje dvije utakmice ipak dohvatili prvo mjesto u grupi i plasman u Argentinu. No, atmosfera u reprezentaciji bila je očajna, selekciju je vodila tročlana trenerska komisija koju je predvodio Marko Valok, a činili su je i Stevan Vilotić i Gojko Zec. Na suprotnoj strani stajala je reprezentacija Rumunije, predvođena slavnim selektorom Ştefanom Kovácsom, koji je s Ajaxom dva puta bio prvak Evrope.
Šest mjeseci ranije, 8. maja 1977. godine, Rumuni su s lakoćom pobijedili Plave na zagrebačkom Maksimiru (2:0), u utakmici koja se pamti kao oproštaj od reprezentativnog dresa Josipa Katalinskog, Duška Bajevića i Braneta Oblaka. Odmah nakon poraza u Zagrebu, smijenjen je i selektor Ivan Toplak, a pošto je već bila ugovorena i ljetna turneja po Južnoj Americi ekspresno je imenovana selektorska komisija da “vadi vruće kestene iz vatre”.
Valok, Ostojić i Zec morali su podmladiti ekipu, ukazati povjerenje novim igračima, od kojih su neki, poput centarhalfa Sarajeva Ante Rajkovića, brzo dobili i još brže izgubili status reprezentativca. Selekcijom je vladao “kult improvizacije”, što je pokazao i sastav za utakmicu u Bukureštu. Mario Boljat i Aleksandar Trifunović su debitirali u plavom dresu, Safet Sušić i Petar Borota igrali po drugi put, Dušan Nikolić i Nenad Stojković po četvrti, Jusuf Hatunić peti…
Svega četvorica fudbalera iz prve postave imala su više od pet nastupa u reprezentativnom dresu – Ivica Šurjak (34), Dražen Mužinić (25), Zoran Filipović (12) i Slaviša Žungul (11). “Na dobro nije slutio” ni izbor sudije za utakmicu u Bukureštu: Belgijanac Alfred Delcourt dijelio je pravdu na meču Jugoslavija – SR Njemačka u polufinalu Evropskog prvenstva 17. juna 1976. godine. Plavi su tada na beogradskoj Marakani vodili 2:0 na poluvremenu, međutim uslijedio je preokret i jedan od najbolnijih poraza u historiji (2:4).
Početak utakmice, odigrane 13. novembra 1977. godine, dao je za pravo pesimistima: Već u drugom minutu Iosif Vigu je skoro s centra iznenadio Petra Borotu i doveo domaćina u vodstvo (1:0), što je bio uvod u utakmicu neviđenih preokreta. U periodu od 14. do 18. minuta Jugoslavija je preokrenula: Najprije je Sušić izjednačio na asistenciju Žungula (1:1), potom je “Pape” pogodio stativu da bi u nastavku akcije Mužinić sjajnim udarcem s 25 metara savladao Morarua za 1:2.
U posljednjih pet minuta prvog poluvremena novi preokret: Iordănescu (2:2) i Bölöni pogađaju mrežu, pa Rumuni odlaze na odmor s prednošću 3:2. Drama se nastavlja u nastavku: U 51. minuti Sušić uzima loptu na centru, ostavlja za sobom sve rumunske igrače i pogađa za 3:3. “Bravo, Sušiću, bravo”, bio je ushićen Raki Aranđelović, fizioterapeut reprezentacije koji je dan uoči utakmice “naslutio” veliku “Papetovu” partiju (“Pogledajte samo Safeta Sušića. Taj mladić ni sa kim ne progovara. Osjećam da će učiniti nešto neočekivano. Veliko.”).
Desetak minuta kasnije nova majstorija fudbalera Sarajeva za 3:4. Nakon slobodnog udarca s nešto više od 20-ak metara Sušić postiže svoj treći gol tog nedjeljnog podneva u Bukureštu, a peti u dresu reprezentacije (mjesec ranije, u debiju protiv Mađarske postigao je dva gola). “Eh, da dođe u Partizan, gdje bi nam bio kraj s ovakvim igračem”, rekao je Momčilo Vukotić, kapiten Partizan, koji je u Bukureštu ušao u igru u 60. minutu umjesto Slaviše Žungula.
Drama u Bukureštu bila je još daleko od svog kraja. Igrao se 68. minut kada je Dudu Georgescu izjednačio na 4:4. Finiš pripada Jugoslaviji: U 79. minutu debitant Trifunović peti put pogađa rumunsku mrežu (4:5), da bi konačnih 4:6 postavio Filipović šest minuta prije kraja. Da u posljednjim sekundama Moraru nije čudesno zaustavio “bombu” Sušića, Jugoslavija bi postigla i sedmi gol i uveliko olakšala put do završnice Mundijala.
“Očekivali smo čudo, ali ne i 6:4”, stajalo je na naslovnoj strani beogradskog sportskog nedeljnika Tempo. “Argentino, evo nas!?”, bio je naslov Slobodne Dalmacije, izvještaja iz Bukurešta u kojem je Safet Sušić ocijenjen “desetkom”. Ştefan Kovács, koji je iza sebe imao 40 godina igračke i trenerske karijere, rekao je da “ovako nešto još nikad nije doživio”. Ladislava Kubalu, legendu Barcelone i tadašnjeg španskog selektora, oduševio je igrač s brojem 11 u plavom dresu: “Za ovog momka prvi put čujem. Odličan je, ubojitih udaraca, pravi fudbalski as”, rekao je za Safeta Sušića.
Kubala je spoznao od koga će prijetiti najveća opasnost po španski gol u odlučujućoj utakmici u Beogradu 30. novembra 1977. Da stvar bude teža po Plave, Sušiću i drugovima je protiv Crvene Furije trebala pobjeda od dva gola razlike. Pobjeda koja je ostala san. U utakmici, u kojoj su braća Safet i Sead Sušić prvi i jedini put igrala zajedno u dresu reprezentacije, pobijedio je španski antifudbal (0:1) i odveo “Furiju” u Argentinu. No, kvalifikacije će se pamtiti po legendarnoj utakmici u Bukureštu koju je obilježio Safet Sušić.
Rumunija – Jugoslavija 4:6 (3:2)
Bukurešt, 13. novembar 1977. Stadion Steaue. Gledalaca 35.000. Vrijeme sunčano, teren pogodan za igru. Sudija: Alfred Delcourt (Belgija). Žuti kartoni: Vigu (Rumunija), Mužinić, Nikolić, Stojković (Jugoslavija).
Strijelci: 1:0 Vigu (2), 1:1 Sušić (14), 1:2 Mužinić (18), 2:2 Iordănescu (40), 3:2 Bölöni (44), 3:3 Sušić (51), 3:4 Sušić (62), 4:4 Georgescu (68), 4:5 Trifunović (79), 4:6 Filipović (84).
RUMUNIJA: Moraru, Cheran, Sameş, Sătmăreanu (Dobrău), Vigu, Dumitru (Romilă), Bölöni, Iordănescu, Crişan, Georgescu, Zamfir. Selektor: Ştefan Kovács.
JUGOSLAVIJA: Borota, Mužinić, Boljat, Trifunović, N. Stojković, Hatunić, Žungul (Vukotić), D. Nikolić (Zajec), Z. Filipović, Sušić, Šurjak. Selektor: Marko Valok.