Ubijen je prilikom napada JNA i paravojnih srpskih formacija na Zvornik. Bio je dopisnik sarajevskog Oslobođenja i prvi je novinar koji je ubijen u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Smrskana mu je desna strana lobanje od udaraca pisaćom mašinom, a zločinci su mu pucali u srce i grudni koš.
Poznati bosanskohercegovački novinar Salih Brkić za Preporod.info kaže da je sa rahmetli Kjašifom Smajlovićem drugovao skoro 20 godina.
– Od prelaska sa radija na TV SA posebno smo bili bliski. Jer, ja sam se prosto zaljubio u Srebrenicu i Podrinje, stalno ih pratio i obilazio, a kako da to činiš, a da stalno ne srećeš Kjašifa Smajlovića. Profesionalac u svom poslu, novinar „Oslobođenja“, a istina mu uvijek bila na prvom mjestu. Tihi čovjek, koji je mnogo volio druženja sa prijateljima – kaže na početku razgovora Brkić.
Sve ove godine, ističe Brkić, a danas je 31 kako je ubijen na monstruozan način, u mislima nosi njihov posljednji susret, a tako će biti dok ne preseli.
– Sa ekipom sam radio neke priloge na području Skelana i Crvice, Kjašif je bio na sličnom zadatku i zamolio nas je da ga povezemo do Zvornika. Duboko u noći, negdje blizu 23 sata, stigli smo u Zvornik i Kjašif je rekao da stanemo pored jedne kafane, izgrađene od drveta. Molio nas je da ostanemo malo i družimo se u Zvorniku, da nas počasti ribom, koja je bila specijalitet tog restorana. Desno je bio soliter u čijem suterenu je bilo Kjašifovo dopisništvo. Sa mnogo staklenih obloga – prisjeća se Brkić.
Bilo je to 5. aprila pred ponoć, ističe, dakle četiri dana kasnije ubijen je udarcima pisaće mašine koja je razbijala Kjašifovu lobanju, ali i lomila i kidala prste ruku, da bi na kraju sasuli dva zločinačka rafala u njegovo tijelo i glavu.
– Svi smo bili umorni i molili smo ga da drugi put sjednemo. Tako smo i krenuli prema Tuzli, tenkovi su već bili oko mosta prema Karakaju, ni sad ne znam kako nas niko nije zaustavio. Dok živim neću zaboraviti sjenke Kjašifovog tijela dok je, ispod loših sijalica na stubovima, odlazio pored kafane. I više ga živog nisam vidio. Bio sam na mezarju Kazanbašča, gdje je bilo više masovnih grobnica, kada je pronađeno i Kjašifovo tijelo, bio sam i kad je potvrđena njegova identifikacija – kaže Brkić.
Ubijajući Kjašifa ubili su istinskog novinara, kao i druge novinare tokom agresije na RBiH, zločincima je bio cilj ubiti istinu.
– Nema pravde za rahmetli Kjašifa Smajlovića, kao i za desetinu hiljada drugih ubijenih Podrinjaca, od nerođene i tek rođene djece do pranena kao što je bila rahmetli Zahida Suljagić, ubijena u 110. godini života u Bratuncu – ogorčeno priča Brkić, piše Preporod.
Kaže da ledeni zid šutnje i u Zvorniku krije istinu o zločinima i grobnicama, a napad i okupacija Zvornika se obilježava kao Dan oslobođenja. Je li oslobođenje Zvornika bilo 700 pobijenih Bošnjaka odvedenih sa Bijelog potoka, je li oslobođenje bilo zakucavanje ekserima zatočenih u Domu nekulture Čelopek? Pobijeni u Diviču Gerinoj klaonici. Školskom centru…
– Mi se rahmetli Kjašifu Smajloviću nismo odužili. Nema nigdje njegove spomen-sobe, biste, nekog spomen-obilježja. Saznao sam da se Kajšifovo ime nalazi u spomen-kompleksu gdje su uklesana imena novinara ubijenih od zločinaca. To je u Vašingtonu, valjda ćemo jednog dana i mi napraviti spomen-sjećanja na našeg Kjašifa. Neka je Allahov rahmet njegovoj plemenitoj duši – kaže Brkić.
Novinarka Almasa Hadžić za Preporod.info govori da je poznavala rahmetli Kjašifa. Znala sam da je novinar, kaže Hadžić, a novinar se poštovao.
– Mislim da je bio 7. april kad je došao u MUP da od načelnika i drugih odgovornih uzme izjavu. Sjeo je za pisaću mašinu da napiše to što je saznao jer mu je, kako je kazao ‘bilo hitno’ i onda je shvatio da su mu naočale ostale u redakciji. Zamolio je da mu pomognem. Bio je jako zamišljen, nervozan. Žurio je – prisjeća se Hadžić.
Hadžić se i prisjeća dana kada je ubijen Smajlović, a u zgradi u kojoj je bilo dopisništvo Oslobođenja stanovala je sestra njenog supruga sa porodicom.
– Tog 9. aprila u stanu je bio samo njen suprug i vidio je kad su nepoznati ljudi upali u kancelariju kod Kjašifa. Čulo se lupanje na vratima, lupanje u kancelariji, psovke, kasnije se začuo i rafal. Vidio je kad su ti nepoznati ljudi izašli iz zgrade, nije bio siguran da li je sa njima bio i Kjašif, ali se vrlo brzo saznalo da je ubijen. Niko, pričao je naš zet, nije smio izaći iz zgrade, jer su zločinci hodali od stana do stana i tražili ljude koje je trebalo likvidirati, a nalazili su se na spiskovima koji su ranije bili napravljeni – govori Hadžić.
Kosti rahmetli Kjašifa Smajlovića su pronađene u junu 2016. godine u masovnoj grobnici Kazanbašća, a ukopan je sarajevskom naselju Vlakovo. Niko nije odgovarao za ovaj zločin.