Direktor Bosanskog narodnog pozorišta Zenica Miroljub Mijatović danas je na pres-konferenciji naglasio kako su pripreme za ovu predstavu počele još 2019., s planom da bude premijerno prikazana 2020., ali da je cijeli proces zaustavila pandemija koronavirusa.
Umjetnička rukovoditeljica BNP-a Lajla Kaikčija istakla je kako je Steyaert i do sada surađivao s BNP-om, ali će u novoj predstavi “glumci dobiti jednu potpuno novu ulogu i izazov”.
– Oni postaju, u stvari, profesionalni plesači. Glumački vrlo zahtjevno- ono na što smo mi ponosni da u ansamblu imamo ljude koji su u stanju odgovoriti ovakvoj vrsti projekta, odnosno ove performativne instalacije.
Mislim da nisu sva pozorišta u prilici ponuditi nešto ovakvo na svom repertoaru, upravo zato što, možda, nemaju dovoljan broj ljudi koji mogu odgovoriti tom zadatku- napomenula je Kaikčija.
Podvukla je kako će ova predstava biti veliki dobitak za BNP i same glumce, ali i interesantno za publiku, jer će imati priliku da vide glumce u nekoj drugoj vrsti predstave i gdje predstava nije bazirana na govornoj radnji, nego gdje se “priča” tijelom. Ovdje je tijelo instrument kojim se glumci služe. Zanimljivo je i zbog toga što nema nekih objašnjenja- zašto, ko, šta, kako, gdje…što smo navikli u pozorištu da istražujemo i da se, prvenstveno, mi bavimo tim pitanjima.
Pa da, onda, to i publika prepoznaje. Ostavljamo upravo na maštu publici da prepozna ono što glumci izvode na sceni, da iščitavaju svoja zančenja, što je vrlo zanimljivo- naglasila je Kaikčija.
Reditelji Steyaert i Raul naglasili su kako su izuzetno zadovoljni urađenim poslom sa zeničkim glumcima.
-Suština ove predstave je fizička, neverbalna komunikacija. Znači, komunikacija kroz tijelo- koristeći se neverbalnim simbolima, znakovima…Znači, počeli smo s čistim apstraktnim pokretima, tako da gledaoci, koji gledaju s vana, na prvu će im se činiti kao da su neke životinje u pokretu.
U suštini, imamo dva različita jezika, koja su ovdje u međusobnom sukobu, konfrontaciji. Jedan je apstraktni, neverbalni jezik. Na početku je najviše izražen stepen apstrktnosti i neverbalna ekspresija, u stvari normalne fizičke radnje- kazao je Raul.
Glumački ansambl predstave čine: Benjamin Bajramović, Adna Kaknjo, Selma Mehanović, Siniša Vidović i Zlatan Školjić, koji su izrazili zadovoljstvo što su imalli priliku raditi nešto novo te istestirati mogućnosti “svoga tijela”.
Bajramović je istakao kako je za svakog glumca dobro da ponekad izađe iz onog šta poznaje, jer su “zatvoreni u način rada u kojem se osjećaju ugodno”. Neverbalni teatar, dodao je, zahtjeva drugu vrstu metodologije rad ate drugačiji način razmišljanja.
-Glumac je prisiljen da, ono što treba da iskomunicira sa scene, da iskomunicira drugim sredstvima – kazao je Bajramović, koji je dodao kako se u ovakvim projektima najbolje vidi da je tijelo glumčev instrument.
Ova vrsta pozorišta, dodao je, kod nas je zanemarena i rijetko se radi pa i vrlo malo ljudi znaju o čemu se radi te je znaju raditi. Predstava je nekonvencionalna i nije narativna, ali će biti neprocjenjiva za glumce, jer kroz ovakav proces imaju priliku da “spoznaju sebe”.
Repriza predstave bit će u srijedu, 20. septembra s početkom u 20.00 sati.