Ova knjiga predstavlja dokumentiranu analizu sistematskog oduzimanja vakufske imovine u Mostaru kroz zakonske i administrativne mjere komunističkog režima, zasnovanu na dosad neobrađenoj arhivskoj građi Vakufskog povjerenstva, javlja Mina.
Riječ je o svjedočanstvu o borbi za očuvanje vakufske autonomije i identiteta bošnjačke zajednice, ali je, ujedno, i poziv na povjesnu odgovornost i očuvanje vakufske baštine, istaknuto je na promociji.
Izdavači knjige su Vakufska direkcija Islamske zajednice u BiH i Medžlis Islamske zajednice Mostar, a u nazočnosti brojnih prijatelja vakufa, istaknutih predstavnika Islamske zajednice, kulturnih i javnih radnika, javnosti su je predstavili muftija mostarski dr. Salem ef. Dedović, direktor Vakufske direkcije dr. Senaid Zajimović i autor Hasan Eminović.
– Ova knjiga ne pripovijeda povjest iz muzeja, nego iz života. Ona progovara o vremenu kada je vakuf, kao ideja i institucija, bio sistematski potiskivan, obespravljen i ignoriran, a sve to kroz naizgled ‘pravno utemeljene’ mehanizme – kazao je direktor Zajimović.
Na promociji je posebno ukazao na otpor tadašnjih mutevelija i članova džematskih odbora, kako je kazao, onih koji nisu šutjel.
To su ti tihi heroji: mutevelije, članovi odbora, uposlenici Islamske zajednice – koji možda nisu ostavili memoare, ali čije borbe sada, kroz ovu knjigu, dobivaju svoj glas – rekao je Zajimović.
Knjigu je preporučio svima koji žele razumjeti značaj borbe za očuvanje vakufske imovine.
Muftija mostarski dr. Salem ef. Dedović pojasnio je kako vakufi nisu samo ekonomsko pitanje već i pitanje opstanka vjerskog, obrazovnog i kulturnog života.
– Vakuf, kao institucija i pobožni čin dobrotvornog karaktera, od utemeljenja grada Mostara kao žila kucavica utkan je u njegov vjerski, obrazovni, kulturni, općedruštveni, komunalni i gospodarski život – naveo je muftija.
– Vrijednost Eminovićevog rukopisa vidi u tome da za današnji Mostar i njegove nove generacije, koje ne znaju dovoljno o vakufskim lokalitetima, donosi dragocjene podatke s propratnim arhivskim dokumentima, opisima i fotografijama iz današnje perspektive.
Govoreći o motivaciji za pisanje knjige, autor knjige Hasan Eminović je istaknuo da ona sadržajno počiva samo na arhivskim dokumentima koje je on, nakon što su decenijama bili sklonjeni, zaboravljeni po depoima, još uvijek jedini prelistao i imao uvid u njih.
– Smatrao sam svojom obavezom da detalje iz tih dokumenata koliko-toliko učinim dostupnim široj javnosti. Na kraju krajeva, to bi trebali uraditi svi mi zbog povjesne odgovornosti, zbog generacija koje dolaze. Jer, ako u eteru nemamo činjenica, taj prostor će popuniti insinuacije i tendencije. U knjizi sam se, koliko je to moguće, suzdržavao od osobnih zaključaka, sugerirajući mojim recenzentima da oni to učine, tako da su recenzije, zapravo, i njen zaključak – kazao je Eminović.
Poručio je na kraju da knjiga nije završena, jer ona, zapravo, samo otvara to poglavlje o pravnom nasilju nad vakufskom imovinom u Mostaru.