Isto tako, ako su entitetske vlasti RS-a pozvale ili omogućile prisustvo vojnih snaga iz susjedne Srbije na teritoriji Bosne i Hercegovine, onda je to u suprotnosti sa članom II (b), Aneksa I-b, Daytonskog mirovnog sporazuma, dakle onog “izvornog” Daytona na koji se ti raznorazni slobodni tumači Daytonskog mirovnog sporazuma često pozivaju, a da ga nikad nisu pročitali u izvornoj verziji na engleskom jeziku. To ne mogu biti nikakve paralelne veze entiteta sa susjednim državama.
Pored vidnog kršenja Daytonskog mirovnog sporazuma, u okviru međunarodnog prava, ulazak stranih vojnih trupa na teritorij druge zemlje, smatra se činom agresije i nikako drugačije. Ne može neki ćato iz nekog ministarstva dati saglasnost za ulazak stranih trupa na teritorij Bosne i Hercegovine, već to mogu dati ili ne dati samo ustavom nadležne institucije države Bosne i Hercegovine.
Ako tome dodamo da, eventualno, postoje domaći akteri koji su izvan svojih nadležnosti omogućili ulazak stranih trupa na teritorij Bosne i Hercegovine, u konkretnom slučaju vojske Srbije, radi djelovanja izvan propisanih nadležnosti izvršili su krivična djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine, gdje se prisustvo stranih trupa može smatrati prijetnjom upotrebe oružane sile, što je klasična agresija.
Ako se prisjetimo onih, koji su tako zdušno glasali protiv prijedloga izmjena Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine koji se ticao zaštite suvereniteta Bosne i Hercegovine, onda je jasno da ti glasnogovornici “šuplje priče” nisu znali šta rade niti su razumjeli šta znači suverenitet uopće. Evo vam dokaz koliko su pogriješili. Da je takva izmjena zakona prošla, imali bismo argument više, ovako se oslanjamo na Daytonski sporazum i njegove garante, tačnije svjedoke koji su ga potpisali, a to nisu susjedne Srbija niti Hrvatska – zaključuje Kovačević.