Riječi su Jovana Ranković (21) iz Malog Orašja koji je pogođen sa pet metka iz “kalašnjikova” u krvavom pohodu Uroša Blažića početkom maja ove godine. U potresnoj ispovijesti Jovan se prisjetio kobne noći u kojoj je devet mladih ljudi izgubilo život, a njih 13 zadobilo teške tjelesne povrede.
“Pucao je na moje drugare”
“Bili smo na Ravnom Gaju, sjedali, družili se. U jednom trenutku došao je Uroš, izašao iz kola i rekao “lezite dole”, drugar je rekao “ajde na pivo”, a ja sam dobacio “ladno je”. Umjesto odgovora, počeo je da puca po nama, mene su prva dva metka pogodila u ruku i grudi. Pucao je sa desna na lijevo. Nakon toga, stao sam iza drveta, okrenuo se na desnu stranu njega nije bilo. Kada sam se okrenuo na lijevu stranu, vidio sam Uroša kako puca po mojim drugarima, bio je na metar od njih. Tada me je ugledao iza drveta i rekao “ti iza drveta, lezi dole”, i tada me je pogodilo još dva metka. Izgubio sam svijest i pao na pod. Kada sam se osvijestio, čuo sam kako on ulazi u kola, zatvara vrata, daje gas i odlazi dalje. Mene je samo to drvo spasilo”, prisjetio se Ranković.
Istakao je da je samo čuo jauke i glasove drugara, te da nije znao od koga dolaze jer se svega sjeća kroz maglu.
“Čuo sam jauke i glasove. Nisam znao od koga dolaze, svega se sjećam kroz maglu”, rekao je on.
“I sutradan smo trebali da se nađemo na istom mjestu”
Tokom daljeg razgovora, Jovan je istakao da se društvo spremalo za Đurđevdan koji je bio sutradan.
“Sutradan je bio Đurđevdan, trebali smo i sutra baš tu da se okupimo. Dogovarali smo se šta ćemo kupiti za sutra. Bio sam cijeli dan sa Lazom i Nemanjom, poslije je došao Marko iz škole, pa svi ostali. Onda je došao Uroš i uradio šta je uradio”, priča sagovornik.
Jovan je istakao da ubicu nije poznavao od ranije, te da ga je vidio samo jednom dok je prolazio kroz školsko dvorište.
“Pola nas koji smo to veče bili tu nismo ga poznavali. Nikada nismo bili u bilo kakvom sukobu sa njim. Viđali smo ga samo kako prolazi motorom kroz Malo Orašje”, dodao je on.
Napomenuo je da je sve još uvijek svježe, te da svoje drugare iz djetinjstva nikada neće zaboraviti.
“To su mi bili najbolji drugari. Cijeli život se družimo. Teško je. Rijetki su ostali, cijelo selo je zavijeno u crno”, kaže neutješan Jovan.
Jovan možda više neće moći da pomjera ruku
“Možda više neću moći da ispravim ruku, pokidani su mi ligamenti, tetive i hrskavica. Metak je ušao ispod lakta. Ruka će mi ostati u nekom položaju iz kojeg neću moći da je pomjerim”, kaže on.
Jovan ističe da je nakon stravičnog masakra prijatelja, bio u bolnici mjeseca, te da je zadobio povrede koje će ga pratiti kroz cijeli život.
“Jedan metak prošao mi je pored kičme, drugi kroz stomak koji mi je pocijepao crijeva i sada imam kesu. Treći metak ušao je ispod rebra i izašao ispod lopatice. Četvrti sam primio u ruku, koju vjerovatno neću više moći da ispravim, a peti metak mi je zakačio prst. Najgore mi je što imam kesu”, rekao je on.
Iza rešetaka
Uroša Blažića policija je uhapsila u selu u okolini Kragujevca. Nakon izvršenog masakra u okolini Mladenovca, Blažić je oteo taksi vozilo, kojim se dovezao do naselja Grošnice, gdje se sakrio u ujakovoj šupi. Nakon hapšenja, masovni ubica priznao je svoje zločine pravdajući ih nepravdom društva koje se reflektovalo na njega.
Još je i izjavio i da su mještani stvarali zavjeru protiv njega, da se o njegovom ocu pričalo loše i da je kriminalac, a okidač da pobije ljude bilo je i navodno ismijavanje u školi jer je, kako kaže, tamnije puti.
Psihijatrijskim vještačenjem je pokazano da je Blažić u trenutku svog krvavog pira bio u svjesnom i uračunljivom stanju.
“Vještačenje nije pokazalo da on nije bio uračunljiv ili da na bilo koji način nije mogao da shvati značaj djela, niti da nije bio svjestan svog ponašanja”, kaže advokat porodice Panić, Ivan Milosavljević.
Urošu Blažiću, koji i iza rešetaka pravi incidente, pritvor je produžen do 30. oktobra, piše Blic.
Maksimalna kazna koju može da dobije je 20 godina robije za devet oduzetih mladih života, jer u trenutku zločina nije imao punu 21 godinu, prenosi Srpskainfo