Zajednička poruka predsjednika stranaka Draška Stanivukovića (PDP), Milana Miličevića (SDS) i Nebojše Vukanovića (Lista za pravdu i red) bila je jednostavna Milorad Dodik je najveći krivac za situaciju u BiH.
Ipak, poruka koja je “prošla ispod radara”, a možda je još bitnija za procjenu političkog promišljanja unutar ovog bloka, je da su sva trojica od međunarodne zajednice zatražila da se “ne dira” Dejtonski mirovni sporazum.
Ova poruka je signal da među opozicionim liderima postoji strah da će akcije Milorada Dodika potencijalno dovesti do “raspakovanja” ovog sporazuma.
Kontekst je potpuno drugačiji, što “Trojka” iz RS-a dobro shvata
U trenutku kada se u Dejtonu raspravljao kraj rata u Bosni i Hercegovini, tadašnje vodstvo RS-a je imalo povoljnije stanje na terenu i iz pregovora je izašlo sa de-facto “državom u državi.”
Jednostavnije rečeno, pretvorili su kontrolu nad značajnom količinom teritorija u trenutku kada su pregovori počeli u sporazum koji je entitetu dao široke ovlasti, kao i kontrolu nad policijom, vojskom i sudstvom, između ostalog.
Iako je situacija danas nešto drugačija, zbog ovlasti koje su dogovorom između političkih partija prebačene na nivo države, RS i dalje ima značajne nadležnosti, uključujući i mogućnost raznih blokada.
Međutim, prateći poruke koje opozicioni lideri šalju u javnost, postoji ozbiljan strah da će Dodik, koji je u posljednjih nekoliko mjeseci krenuo u otvoreni sukob s državom, svojim potezima izazvati novu više pažnje međunarodne zajednice, što bi moglo potencijalno dovesti do “novog Dejtona”, gdje bi pozicija RS-a bila značajno drugačija i manje povoljna nego što je to bio slučaj 1995. godine.
Ipak, ovdje vrijedi istaći da je politička klima u međunarodnoj zajednici takva da je bilo kakva konferencija sličnog tipa kao u Daytonu trenutno van realnih mogućnosti.
Ne treba zaboraviti da je predvodnica “dejtonskog procesa” bila Amerika, koja se pod trenutnim vodstvom drži po strani i šalje poruke o “unutrašnjem dogovoru.”
Strah i od gubitka međunarodne pomoći
Iako je “novi Dejton” jako teško očekivati, signal međunarodne zajednice, kojeg je akcentirala Njemačka s najavom da se povlači iz projekata u entitetu RS, je izazvao strah među liderima opozicije da bi iste poteze mogle povući i druge evropske zemlje, piše Klix.
Dodik i ostatak vladajuće strukture u RS-u već godinama govori kako je “finansijska situacija stabilna”, ali je realnost nešto drugačija. Ovaj entitet, kao i do određene poente država u kojoj se nalazi, skoro pa potpuno zavisi od stranog finansiranja.
Na to je ukazivala i američka administracija tokom mandata prethodnog predsjednika Joea Bidena, kada su u izvještaju naveli da je od 1995. godine u RS iz SAD-a uloženo više od 638 miliona dolara.
Jednostavnije rečeno, opozicija iz RS-a, kojoj je primarni politički cilj postati vlast u ovom entitetu, strahuje od situacije koja bi je mogla zateći u slučaju da Dodikovi potezi dovedu do potpune međunarodne izolacije.
Zbog toga su poslane poruke da “Dodik nije entitet RS” te da međunarodna zajednica ne treba povlačiti poteze protiv samog entiteta, već identifikovati Dodika i njegove političke saradnike kao individualni problem.
Odlazaka Dodika kao šansa za “spas RS-a”, kroz prizmu opozicije
Stanivuković, Miličević i Vukanović su, svaki na svoj način, poslali jedinstvenu poruku koja bi trebala, kroz prizmu njihovog razmišljanja, da spasi entitet RS, onako kako je on zamišljen u Daytonu.
Oni očigledno strahuju da bi Dodikova politika mogla dovesti do revidiranja opširnih nadležnosti, što bi značilo da bi oni, ako uspiju srušiti njegov režim, na raspolaganju imali značajno umanjenu političku moć i ovlasti.
U tom pogledu, značajne su i poruke o “dokumentu koji treba da evoluira i da se nadograđuje”, što su na obilježavanju 30. godišnjice potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma govorili brojni svjetski, a što je još bitnije američki, zvaničnici.
Misija opozicionih lidera na sastanku s predstavnicima država članica PIC-a bila je da pokušaju “spasiti šta se spasiti može”, kako oni ne bi došli u poziciju da, ako preuzmu vlast, dobiju entitet s umanjenim nadležnostima, bez stranih investicija, te već značajno finansijski poljuljan decenijskom vladavinom SNSD-a i Dodika.