Nakon duge i teške političke borbe, građani, mladost Srbije dočekali su 25. oktobar, izbore obilježene rekordnom izlaznošću i kolektivnim uspjehom doživjeli su promjenu političke stvarnosti.
Vlast preuzima pokret predvođen studentima. Kakav će pravac Srbija zauzeti u narednom periodu, slijede li suštinske promjene i drugačiji odnos prema regionu – ostaje tek da vidimo.
Ono što je činjenica jeste da se Socijalistička partija Srbije suočava sa svojim najtežim porazom. Dugogodišnji srbijanski lider Aleksandar Vučić priznao je poraz od pokreta koji predvode studenti na prijevremenim parlamentarnim izborima u zemlji
Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji govorila je za Bosnainfo o historijskim izborima u Srbiji.
Čini se da je euforija u cijelom regionu. Vi ste vjerovali da dolaze promjene, i da na snagu stupa potpuno novu politička konstalacija. Možemo li govoriti da je pobijedila demokratija, da zaista dolaze vidljive promjene u narednom periodu, koliko je realno očekivati da će se Aleksandar Vučić sada zaista povući?
– Činjenica da je Studentska lista odnijela tako uvjerljivu pobjedu ukazuje na to da građani Srbije očekuje promjene poslije dugogodišnjeg ponižavanja Vučićevog režima. Međutim, pobjeda je samo početak mnogo složenijeg procesa. Svako ko preuzme odgovornost za upravljanje Srbijom poslije Vučićevog režima suočit će se sa ogromnim izazovima. Naslijeđe koje ostaje iza njega duboko je destruktivno i zahtijeva brze, odlučne, ali institucionalno utemeljene mjere.
Poslije toliko godina ponižavanja, straha, pritisaka i sistematskog urušavanja dostojanstva građana, osjećaj da se budite u oslobođenom prostoru zaista je izuzetan.
Studenti su Srbiji vratili nadu, samopouzdanje i vjeru da je promjena moguća. Njihov pokret predstavlja jedinstven društveni fenomen, ne samo po masovnosti već i po metodama nenasilnog otpora, organizovanosti, solidarnosti i odsustvu želje za osvetom. Njegov značaj prevazilazi granice Srbije i nesumnjivo će tek biti predmet ozbiljnih analiza.
Smatrate li da će pad Vučića imati domino efekat na režim u entitetu Republike Srpske?
– Svakako će doći do relaksacije odnosa u regionu. Vučić je sistematski kreirao tenzije i napetosti, a onda ih kao smirivao. Problem je i što su SAD i EU njega percipirale kao faktor stabilnbosti i sto su ga dugo podržavali. To je svakako bilo bitno za njegov opstanak na vlasti.
Postoji puno naznaka da će ova generacija imati drugačiji pristup prema regionu što ne znači da unutar pokreta nema i drugačijih orijentacija. Profilisanje spoljne i regionalne politike, te određivanje strateške orijentacije Srbije tek će doći na Dnevni red.
Za sada su student skoncentrisani na “sređivanje” Srbije. Veoma je simboličan odnos koji su studenti uspostavili sa bošnjačkim studentima što naravno nije dovoljno, na tome treba raditi. Ali i činjenica da su Bošnjaci masovno glasali za studenstku list je značajna ilustracija tog novog odnosa u nagovještaju.
Možemo li nakon održanih izbora u Srbiji očekivati promjenu politike prema zemljama regiona, posebno prema Bosni i Hercegovini?
– Vjerujem da ova generacija ima potencijal da bude drugačija od prethodnih. Međutim, trajna normalizacija regionalnih odnosa zahtijevat će mnogo više od promjene vlasti. Ona podrazumijeva i kritičko preispitivanje politike Srbije tokom devedesetih godina, odgovornosti za ratove iz 90-tih.
Naravno, vremenom će na dnevni red doći i odnos Srbije prema regionu, suočavanje sa prošlošću, spoljna politika, evropske integracije i definisanje dugoročnog društvenog i političkog pravca zemlje. Oko tih pitanja neminovno će doći do političkog raslojavanja, što je prirodno i poželjno u demokratskom društvu. Demokratija ne podrazumijeva jedinstvo mišljenja, već sposobnost da se razlike rješavaju kroz institucije, dijalog i poštovanje demokratskih pravila.
Današnje generacije tek treba da saznaju i razumiju šta se zaista događalo tokom devedesetih, jer su odrastale u obrazovnom i medijskom prostoru u kojem je ta prošlost uglavnom bila prećutkivana, relativizovana ili predstavljana kroz perspektivu isključive srpske žrtve.
Bez suočavanja sa tom prošlošću neće biti moguće izgraditi ni drugačije odnose sa susjedima, ni istinski demokratsku Srbiju.
Ključno pitanje za budućnost Srbije nije više koliko je velika njena teritorija, već kakvo je društvo koje želi da izgradi. Drugim riječima, kakva Srbija, a ne kolika Srbija. Na tom pitanju prethodne generacije izgubile su dragocjeno historijsko vrijeme. Pitanje pred njima je da li će uspjeti da promijene samo vlast ili i političku kulturu Srbije.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.