U intervjuu za EUobserver Milorada Dodika opisuje kao promotora ruskih interesa, kritikuje izostanak konkretnih koraka prema EU i upozorava da mladi više ne čekaju evropsku budućnost u BiH nego je traže odlaskom iz zemlje.
„Tako smo ostali ni tamo ni ovamo. Imamo samo princip nade. Nadu da će nešto doći“, rekao je Schmidt, govoreći o zastoju na evropskom putu.
Njegova poruka je da očuvanje mira, iako predstavlja veliko dostignuće Daytona, nije dovoljno za izgradnju funkcionalne političke zajednice. Od Evropske unije traži snažniji angažman prema građanima, posebno mladima, a od domaćih političkih aktera stvarnu spremnost da prevaziđu etničke podjele.
„Može se sumnjati u njihovu proevropsku opredijeljenost“
Schmidt smatra da civilno društvo u BiH nije dovoljno snažno i da ga podjele oko političkih pitanja sprečavaju da zajednički djeluje u korist demokratskog razvoja i evropskih integracija.
„Zasad ne vidim da se to mnogo promijenilo“, kazao je.
Istovremeno, upozorava da pojedine stranke podršku i dalje grade na etničkim razlikama.
„Posebno SNSD, Dodikova stranka, ali, iskreno, ne samo oni, koriste etničke razlike kao argument za pridobijanje podrške, umjesto da imaju multietnički pristup. Može se sumnjati u njihovu stvarnu proevropsku opredijeljenost“.
Govoreći o odnosima Srbije i Hrvatske s dijelovima BiH, naglašava da su posebne veze predviđene Dejtonskim sporazumom i da same po sebi ne predstavljaju njegovo kršenje. Međutim, smatra da postoje i pokušaji ostvarivanja utjecaja koji izlaze iz tih okvira.
Kao primjer izdvojio je reakciju Srbije na rezoluciju Generalne skupštine UN-a iz 2024. godine o međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici.
„Protiv toga je pokrenut zaista upadljiv napad, iako Srbija nije bila imenovana u rezoluciji“, rekao je.
Prema njegovoj ocjeni, to je iskorišteno za stvaranje „svesrpske deklaracije“. Iako se ona može posmatrati kao oblik kulturnog povezivanja pripadnika istog naroda, Schmidt smatra da ima i političku svrhu.
„Istovremeno je treba posmatrati i kao instrument pokušaja ostvarivanja većeg političkog utjecaja u dijelu druge zemlje“.
Dodik kao promotor ruskih interesa
Ruski utjecaj, prema Schmidtovim riječima, oslanja se na tradicionalne veze, posebno sa srpskom pravoslavnom zajednicom, te na aktivnosti u medijima i na društvenim mrežama.
„Rusija pokušava utjecati na dio Bosne i Hercegovine, posebno na Banju Luku i Republiku Srpsku, a Dodik na neki način djeluje kao promotor ruskih interesa. To zaista jeste slučaj“, kazao je.
Ukazao je i na učestalost Dodikovih susreta s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
„Dodik se s Putinom sastao jedanaesti put od početka rata u Ukrajini. To je zaista upadljivo“.
Upitan koliko su BiH i Dodik važni Rusiji, Schmidt je njihov ekonomski i političko-strateški značaj ocijenio gotovo nikakvim. Ipak, smatra da Moskvi mogu poslužiti za ometanje evropskog i američkog djelovanja.
„Dakle, na to se više gleda kao na instrument nego kao na područje utjecaja“.
Evropska unija mora ponuditi više od novca
Schmidt poručuje da EU mora jasnije pokazati da se evropske integracije zasnivaju na ujedinjavanju u različitosti, a ne na etničkim razlikama. Smatra da dosadašnji pristup nije dao dovoljno konkretnih rezultata.
„Ne možete to postići samo programima ili novcem“, rekao je.
Od Unije traži da razmotri dodatne mogućnosti djelovanja, posebno prema civilnom društvu, kako bi evropska ideja građanima postala privlačnija.
„Moja snažna preporuka bila bi: nemojte pregovore o pristupanju Evropskoj uniji posmatrati kao cjelokupan skup instrumenata koji vam stoje na raspolaganju“.
Pristupni pregovori jesu tehnički važni i nadovezuju se na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, ali, smatra Schmidt, ne odgovaraju na pitanje razvoja građanskog društva unutar zemlje.
„Znam da je to uobičajen i dobro uspostavljen pristup Komisije, ali on nije dovoljan“.
Pritom je pohvalio angažman komesarke Marte Kos, navodeći da zahvaljujući razumijevanju regije već radi mnogo. Ipak, zagovara neposredniji pristup mladima i snažnije prisustvo EU na društvenim mrežama.
„Ako se vratimo ruskom utjecaju, oni su majstori u tome. Evropska unija je veoma suzdržana“, kazao je.
Mladi sami biraju svoj evropski put
Schmidt upozorava da nije opravdano pretpostavljati da svi u BiH žele članstvo u EU. Mladi koji evropsku budućnost priželjkuju, dodaje, sve češće donose vlastite odluke.
„Ako pogledate demografska kretanja u Bosni i Hercegovini, vidjet ćete da neki donose vlastitu, ličnu odluku, a ona znači odlazak iz zemlje, uglavnom u države članice Evropske unije“.
Za zadržavanje ljudi, smatra, potrebno je snažnije približavanje evropskom unutrašnjem tržištu i standardima vladavine prava, uz više mogućnosti za život i rad u BiH.
„Mislim da bi to trebao biti pravac: učiniti zemlju privlačnijom za ostanak i nastojati ljudima pružiti mogućnosti u vlastitoj zemlji“.
Podsjetio je na samit EU u Solunu 2003. godine, naglašavajući koliko je dugo trajalo čekanje na konkretan pomak. BiH je kandidatski status dobila u decembru 2022, gotovo dvije decenije kasnije, uz, prema njegovoj ocjeni, znatno snižavanje očekivanja i uslova.
„Sada se ne poduzimaju ni ti mali koraci“, upozorio je.
Problem, smatra, nije samo gubitak očekivanja nego slabljenje uvjerenja da će promjene doći dovoljno brzo da ih sadašnje generacije mogu osjetiti.
Opisao je kako mlada osoba u BiH može razmišljati o tom čekanju:
„Ako Evropljani nastave istom brzinom kao dosad, koliko dugo još moramo čekati? Bolje da sami donesemo odluku za sebe“.
„Ne vidim opasnost od rata“
Uprkos frustracijama i podjelama, Schmidt ne smatra da zemlji prijeti povratak oružanog sukoba. Mir i odsustvo nasilja vidi kao veliko dostignuće Daytona.
„Posebno srednja generacija toliko je propatila zbog rata i opsade Sarajeva da zaista nema sklonosti ka bilo kakvom vojnom sukobu ili sukobu uz upotrebu sile. Mislim da je to dobra vijest“.
Ipak, upozorava na rizik da nove generacije sadašnje stanje prihvate kao normalno, a da istovremeno njime budu nezadovoljne. Taj problem, smatra, može biti izraženiji uz djelovanje aktera poput Rusije, koji ohrabruju one koji destabilizuju situaciju.
„Iako ne vidim opasnost od rata, vidim da bi pozitivna dostignuća i uspjeh Daytona mogli sve više gubiti visok stepen priznanja koji uživaju“.
Mladićeva sahrana i izostanak suočavanja s prošlošću
Na pitanje je li Ured visokog predstavnika i dalje potreban, Schmidt nije ponudio jednostavan odgovor. Kazao je da se prilikom zaključivanja Daytona nije očekivalo da će proces trajati toliko dugo niti da će strukturni problemi između etničkih grupa ostati neriješeni.
Kao primjer izdvojio je odnos prema Ratku Mladiću.
„Kako je moguće da jedan od glavnih ratnih zločinaca i počinilaca genocida, general Ratko Mladić, dobije ceremoniju sahrane nalik državnoj u Beogradu i očigledno uživa veliku podršku?“
Za njega to pokazuje da još nije vođena iskrena rasprava svih strana o prošlosti i budućnosti.
„Ponekad, a imao sam i slučajeve u kojima sam to morao provjeravati u školskim udžbenicima, nailazite na priče o herojima, ali ne i na prikaz stvarne historije“.
„Zajednica postoji, ali ne i politička zajednica“
Ipak, Schmidt vidi i razloge za nadu. Izdvojio je protivljenje mladih podijeljenom obrazovanju te proteste učenika i nastavnika u srednjoj Bosni koji su tražili zajedničko školovanje.
„To su znakovi nade“, rekao je.
Ukazao je i na živu kulturnu zajednicu, kvalitetnu umjetnost i filmove, navodeći Sarajevo Film Festival kao jedan od primjera povezivanja.
„Dakle, zajednica postoji, ali ne i politička zajednica. Ponekad bih volio vidjeti nešto više povezivanja i na političkom planu“, zaključio je Schmidt.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.