Politika

RAMIZ SALKIĆ, OTVORENO: Pozivam visokog predstavnika na djelovanje, na sceni je novi korak u završnoj fazi genocida...

-Na njima je da dokažu da građani imaju pogrešnu percepciju o njima i njihovom radu, kazao je Salkić.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Ramiz Salkić, zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ posljednje događaje u Srebrenici, te upozorio na odluku kojom se produbljuju podjele i veličaju imena koja kod porodica žrtava genocida bude osjećaj poniženja i nesigurnosti.

Svjedočili smo postavljanju tabli s imenima ulica nazvanih po osumnjičenim za organiziranje ratnih zločina u Srebrenici, gradu u kojem se dogodio genocid prije 30 godina. Koliko su za ovu odluku odgovorne lokalne vlasti i probosanske političke partije?

U prvom redu, ovo je posljedica činjenice da je područje na kojem je počinjen genocid ostalo pod upravom počinioca genocida, a danas njihovih ideoloških sljedbenika. Nazivi ulica sa imenima ratnih zločinaca i organizatora oružane pobune protiv ustavnog poretka u Bosni i Hercegovini predstavljaju samo jedan korak u završnoj fazi genocida. Preživjele žrtve genocida i potomci žrtava genocida sada su prisiljeni da žive i identifikuju se sa imenima ulica, čija ih imena asociraju na zločine nad njihovim predcima.

Rijetki su nevini u ovom sramnom procesu imenovanja ulica u Srebrenici. Oduzimanjem mirovnim sporazumom predviđenog prava glasa protjeranima u mjestu boravka iz 1991. godine kroz zakone jedan je od uzroka za ovakvo stanje. Visoki predstavnik bi trebao i morao reagirati poništavanjem odluke o izmjeni naziva ulica kojom se produbljuju podjele i veličaju imena koja kod porodica žrtava genocida bude osjećaj poniženja i nesigurnosti.

U budućnosti preživjele žrtve genocida i njihovi potomci trebaju imati lična dokumenta u Srebrenici i drugim mjestima progona, glasati i birati prestavnike koji će imati kapacitet da spriječe ovakve i slične odluke.

Snosi li odgovornost i Pravoslavna crkva?

– Najveća odgovornost je na onima koji su inicirali i usvojili ove prijedloge. Srpska pravoslavna crkva je uvijek uz ili iza ovakvih aktivnosti. Ona je bila uz one koji su činili zločine i podržavala ih. Ona je danas uz one koji negiraju genocid i veličaju počinioce genocida. Ona je danas uz ili iza sramnih ideja o promjeni naziva ulica.

Trideset godina nakon rata u Bosni i Hercegovini još uvijek svjedočimo slavljenju ratnih zločinaca kojima se čak podižu i spomenici. Vlast u Banjoj Luci niti ne pomišlja na uklanjanje grafita na stambenim zgradama posvećenim ratnim zločincima, dok se u Hercegovini podižu spomenici presuđenom ratnom zločincu Slobodanu Praljku. Što je, po vašem mišljenju, cilj ovakvih pojava u društvu?

– Veličanjem zločina i zločinaca veličaju se i održavaju u životu ideje i ciljevi u čije ime su ti zločini počinjeni. Ideje udruženih zločinačkih poduhvata su presuđene, ali nisu poražene, jer je ustavna struktura i način donošenja odluka omogućio nastavak njihove realizacije mirnodopskim metodama. Kreatori udruženih zločinačkih poduhvata su jednim dijelom i kreatori Ustava Bosne i Hercegovine kroz Dejtonski mirovni sporazum, u kojeg su ugradili mehanizme za zaštitu i realizaciju tih ideja.

Na koji način se boriti protiv slavljenja presuđenih ratnih zločinaca?

– Samo dosljednom primjenom krivičnog zakona i kažnjavanjem počinilaca može se smanjiti negiranje zločina i veličanje zločinaca u javnom prostoru. Odgovornost je na tužilaštvu i nadležnim agencijama koji sve trebaju dokumentovati, te na sudovima koji to trebaju sankcionisati. Kada ovaj mehanizam postane funkcionalan, smanjit će se veličanje ratnih zločinaca i negiranje zločina u javnom prostoru.

Vjerujete li u neovisnost pravosuđa, s obzirom na dosadašnja iskustva kada su u pitanju potvrde krivičnih prijava i presude onima koji slave presuđene ratne zločince?

– Mi moramo nastaviti insistirati da institucije rade svoj posao u skladu sa zakonom. Nikada nećemo odustati od toga. Oni će prije ili kasnije morati početi raditi svoj posao u skladu sa zakonom. Pravna država mora funkcionisati u punom kapacitetu, jer je to preduslov za normalno društvo i napredak. Građani trenutno nemaju veliko povjerenje u pravosudne institucije, a prije svega u tužilaštvo. Na njima je da dokažu da građani imaju pogrešnu percepciju o njima i njihovom radu, piše Slobodna Bosna.