Palokaj ističe da među članicama EU postoje duboke razlike u pristupu krizi. „Evropska unija i u ovoj krizi pokazuje svoju nemoć. Imamo 27 država članica EU i 32 države članice NATO koje imaju različite stavove gotovo o svim ključnim pitanjima.“
Dodaje da se neslaganja kreću od pravnih do političkih procjena samog sukoba. „Razlike postoje već od toga da li je rat opravdan i da li je u skladu s međunarodnim pravom, pa do toga treba li se uopće uključiti i na koji način.“
Prema njegovim riječima, EU je i ranije pokazivala slične slabosti u kriznim situacijama. „Ovo nije prva kriza u kojoj Evropska unija pokazuje svoju nemoć, a s druge strane upravo Evropa često snosi najveće posljedice.“
U ovom trenutku, kaže, prioriteti evropskih institucija su prije svega sigurnosni i ekonomski. „Glavna briga Evropske unije sada je kako izvući s Bliskog istoka ljude koji rade za institucije EU, ali i evropske građane.“
Drugi veliki problem je rast cijena energenata. „Cijene goriva već su naglo porasle – u Belgiji su povećane za skoro 30 posto, dok je cijena plina porasla i više od 100 posto.“
Zbog toga evropske vlasti pokušavaju spriječiti dodatni rast inflacije. „Velika briga je kako spriječiti da to povećanje cijena dodatno pogura inflaciju u Evropi.“
Palokaj naglašava da je i dalje teško postići jedinstven stav unutar EU. „Minimum oko kojeg se države članice mogu složiti obično je neka nedorečena izjava u kojoj se poziva na mir i suzdržanost.“
Kao primjer navodi različite reakcije pojedinih država. „Imamo Španiju koja kritizira napade i ne želi učestvovati u vojnim operacijama, smatrajući da se radi o kršenju međunarodnog prava.“
S druge strane, postoje i države koje podržavaju takve akcije. „Imamo i Njemačku, najutjecajniju članicu EU, koja podržava napade i smatra da bi oni mogli dovesti do pada režima u Iranu.“
Evropa se, dodaje, priprema i za moguće humanitarne posljedice sukoba. „Postoji bojazan da bi kriza mogla pokrenuti novi izbjeglički val s Bliskog istoka prema Evropi, a to je scenario koji evropske države žele izbjeći.“
Prema njegovom mišljenju, EU nema značajan politički utjecaj na glavne aktere sukoba. „Evropska unija priznaje da ne može utjecati ni na Izrael, ni na Sjedinjene Američke Države, a još manje na Iran.“
Zbog toga Unija često ostaje ograničena na humanitarnu pomoć. „Evropska unija uvijek želi biti ‘player’, a ne ‘payer’, ali u ovakvim krizama ostaje uglavnom platiša – ona koja daje humanitarnu pomoć, ali nema političku snagu da odlučuje.“
Govoreći o ulozi Sjedinjenih Američkih Država, Palokaj ističe specifičan politički stil američkog predsjednika Donalda Trumpa. „Trump danas može reći jedno, a sutra nešto potpuno drugo. On politici pristupa kao trgovac koji želi postići dogovor.“
Takav pristup, smatra, može biti problematičan u međunarodnim odnosima. „Politika nije uvijek trgovina u kojoj neko dobije više, a neko manje. Takav pristup može biti opasan u ovako složenim krizama.“
Palokaj dodaje da dio evropskih političara zbog toga ne želi automatski stati uz američku strategiju. „Mnogi u Evropi imaju razumijevanja za izraelske napade, jer je iranska vlast godinama podržavala napade na Izrael, ali su skeptični prema direktnom uključivanju Sjedinjenih Država.“
Govoreći o mogućem ishodu sukoba, Palokaj smatra da vojni udari sami po sebi ne mogu srušiti vlast u Iranu. „Historija pokazuje da se režimi rijetko ruše samo vojnim napadima izvana. To prije svega zavisi od samih Iranaca.“
Dodaje da Iran ima specifične društvene i političke karakteristike. „Iran je ogromna država s posebnom kulturom i snažnim osjećajem nacionalnog identiteta. Ljudi tamo ne vole da im se nešto nameće izvana.“
Ipak, podsjeća da postoji i snažna iranska dijaspora koja želi političke promjene. „Milioni Iranaca žive u inostranstvu, u Evropi i Sjedinjenim Državama, i mnogi od njih žele drugačiji Iran.“
Na kraju zaključuje da bi pregovori ipak mogli biti jedini izlaz iz krize. „Trump vjeruje da će vojnim pritiskom oslabiti Iran i natjerati ga da prihvati njegove uslove. Moguće je da se to dogodi, ali pitanje je kolika će cijena biti plaćena prije nego što dođe do pregovora.“
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.