Na samom početku, Senad Hadžifejzović je predstavio kardinala Puljića kao istorijsku ličnost Bosne i Hercegovine. Rođen prije 80 godina u blizini samostana “Marija Zvijezda” kod Banje Luke, Puljić je cijeli život proveo uz Crkvu i u njoj. Papa Ivan Pavao II imenovao ga je za vrhbosanskog nadbiskupa 1990. godine. Tokom cijelog rata odbijao je da napusti Sarajevo, dijeleći sudbinu svojih sugrađana. Rat je ostavio stravične posljedice na njegovu biskupiju: broj vjernika je sa predratnih 600.000 spao na svega 180.000.
Voditelj je istakao i njegov ogroman doprinos u obnovi i obrazovanju: otvarao je katoličke školske centre širom BiH (Sarajevo, Zenica, Tuzla, Travnik, Žepče, Konjic), vratio Katolički bogoslovni fakultet u okvire sarajevskog Univerziteta, te obnovio rad “Caritasa” i “Katoličkog tjednika”. Kao kardinal, u Vatikanu je učestvovao u izboru čak trojice papa (Ivana Pavla II, Benedikta XVI i Franje). Hadžifejzović je posebno naglasio njegovu istorijsku ulogu 1. marta 1992. godine, kada je pozvao vjernike da glasaju za nezavisnost BiH.
Ključne poruke kardinala Puljića tokom gostovanja:
1. O trećem entitetu i nepravednom Dejtonu
Kardinal je Dejtonski sporazum nazvao duboko nepravednim, ističući da su oni koji su osvajali teritorije dobili polovinu države (Republiku Srpsku), dok se o tome danas ćuti kao da je to potpuno normalno. Zbog takve nepravde, ljudima se “ogadila Bosna”. Puljić naglašava da se mora naći rješenje da Hrvati ostanu u BiH i budu jednakopravni. Poručio je: „Ako nema drugog rješenja, alternativa je treći entitet“, dodajući da je Herceg-Bosna ukinuta, ali da Hrvati nisu i neće nestati.
2. Oštar stav o Slavenu Kovačeviću i Željku Komšiću
Puljić je bio vrlo direktan kada je u pitanju legitimno predstavljanje. Naglasio je da Hrvati moraju sami birati svoje predstavnike, te je oštro osporio legitimitet Slavena Kovačevića, pitajući se čime se on to dokazao kao zastupnik Hrvata. Za Kovačevića je rekao da je nelegitiman i da mijenja stavove po potrebi. Takođe, iznio je stav da Željko Komšić radi protiv Crkve.
Odnos visokog predstavnika prema vjerskim liderima
Kardinal je izrazio razočarenje ponašanjem visokog predstavnika Christiana Schmidta. Istakao je da se Schmidt nikada nije pojavio niti kod njega, niti kod njegovog nasljednika, dok je istovremeno kod reisa (Huseina Kavazovića) išao više puta, dok ga pravoslavni vladika nije želio primiti.
Društveni apsurd: Mnogo religioznih, a previše kriminala
Osvrćući se na moralno stanje u državi, Puljić je ukazao na ogroman paradoks – u Bosni i Hercegovini se 90% ljudi izjašnjava kao religiozno, a država je preplavljena kriminalom. Smatra da je situacija u zemlji zatrovana i da je hitno potrebno vratiti dostojanstvo svakom narodu.
Lična situacija: Bez penzije i zdravstvenog osiguranja
Kardinal je otkrio i šokantne detalje o svom privatnom životu. Iako je cijeli život ugradio u BiH, država za njega nije uradila ništa. Nema državnu penziju, zdravstveno osiguranje mu nije riješeno, a trenutno živi u domu koji plaća biskupija. Ipak, ističe da se ne žali. Podijelio je i ličnu porodičnu tragediju – kuća mu je srušena, porodica protjerana, a na očevini su morali napraviti brvnaru. Crkvenu imovinu, kaže, nije uspio vratiti.
Odnos sa Hrvatskom i pitanje pasoša
Kardinal je podsjetio javnost da je Hrvatska mnogo učinila za BiH tokom rata, te je postavio retoričko pitanje: „Koliko Bošnjaka danas ima hrvatske putovnice (pasoše)?“, aludirajući na to da mnogi koriste beneficije te države.
Zašto ne piše memoare?
Na kraju, Puljić je konstatovao da je politika potpuno okupirala živote ljudi u BiH i da se više ne borimo za goli život, već protiv političkih pritisaka. Zaključio je emotivnom porukom da neće pisati memoare jer u njima ne može lagati, a s druge strane, u trenutnoj klimi ne može u potpunosti ni reći svu istinu jer mnogi žele njegove riječi iskoristiti samo da potvrde sopstvene političke stavove.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.