Dennis Gratz: Postoji li više ijedna crvena linija?

Podsjetimo, Novi granični prijelaz Gradiška privremeno je otvoren sinoć 19. maja i za teretna vozila, tj. za sav međunarodni saobraćaj putnika i roba. Podsjetimo, Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine kojim rukovodi HDZ BiH donijelo je rješenje da dozvoli preusmjeravanje saobraćaja na novi Granični prelaz Gradiška, i to nakon što za to saglasnost nisu dali ni Vijeće ministara ni Upravni odbor UIO BiH.

U nastavku prenosimo reakciju Dennisa Gratza u cijelosti:

“Pogledajte obrazac. Prije nekoliko godina slušali smo kako se “mora” prihvatiti suspendiranje veta bošnjačkog potpredsjednika Federacije, jer je navodno važnije formirati vlast nego braniti ustavni balans i politički princip.Tada je Christian Schmidt suspendirao ustavni mehanizam zaštite, a Trojka ga ne samo prihvatila nego politički podržala i opravdala.

Poruka je tada bila jasna: mehanizmi zaštite legitimni su kada ih koriste Srbi i Hrvati, ali postaju problem kada ih koriste Bošnjaci.

Danas gledamo isti model u Upravi za indirektno oporezivanje BiH.

Da budemo potpuno precizni: Zijad Krnjić nije koristio politički “veto”, nego je insistirao na poštivanju zakona, institucionalne procedure i rješavanju pitanja novca koji Republika Srpska duguje Federaciji BiH po osnovu raspodjele prihoda od indirektnih poreza.

Ali umjesto ozbiljnog političkog dogovora i poštivanja institucionalnog balansa, javnosti se ponovo objašnjava da je normalno da se problem “riješi” političkim pritiskom i zaobilaženjem otpora.

I onda se ljudi čude kada ministar države Bosne i Hercegovine izađe i govori da Bosna i Hercegovina ne postoji.

Pa naravno da govori.

Godinama mu Trojka šalje poruku da može. Da nema granice. Da će svaki novi ustupak biti proglašen “kompromisom”, a svako novo poniženje države “realnom politikom”.

Večeras je možda najvažnije pitanje: postoji li više ijedna crvena linija?

Jer prije nekoliko godina govorilo se da policijske agencije “ne smiju” dirati Milorada Dodika. Danas se granični prelazi otvaraju po izričitim političkim naredbama ministarstava, institucije se savijaju pred dnevnom politikom, a ljudi koji otvoreno negiraju državu sjede na njenom vrhu bez ikakve stvarne političke posljedice.

I svaki put javnosti se servira ista priča: “moramo biti racionalni”, “moramo sačuvati stabilnost”, “nemamo izbora” (uz ohrabrenje dijela međunarodne zajednice i evropskih predstavnika koji ovakav pristup uporno predstavljaju kao “funkcionalnost” i “deblokadu procesa”, ignorirajući činjenicu da bi takvo djelovanje u njihovim zemljama predstavljalo tešku povredu službe i prvoklasan skandal).

A upravo je to ono što najviše ohrabruje destruktivne politike u Bosni i Hercegovini – uvjerenje da druga strana nema snage, volje ni hrabrosti da kaže: dosta.”