Svakom pogrešnom odlukom, svakim kadrovskim promašajem, svakim izostankom odgovornosti, oni SDA vraćaju tamo gdje je, barem na papiru, trebala ostati u političku prošlost.
Paradoks je očigledan stranke koje su na talasu “promjena”, “novog pristupa” i “kraja nacionalnih torova” došle na vlast, danas su najveći argument onima koji tvrde da je “prije bilo bolje”. I to je možda najopasnija politička posljedica aktuelne vlasti.
Građani ne žive od parola. Ne žive od tvitova, konferencija za medije i međusobnih optužbi. Žive od cijena u marketima, grijanja koje ne radi, plata koje kasne, birokratije koja je i dalje spora i bahata. Kada vlast, koja je došla kao alternativa SDA, pokaže da ne zna ili ne želi da upravlja sistemom efikasnije tada SDA automatski dobija poene, čak i bez da se pojavi u javnosti.
Primjeri su brojni.
Kadrovska politika koja sve više liči na ono protiv čega su se navodno borili. Zapošljavanja “po dubini”, stranački podobnih, često bez jasnih kompetencija. Prebacivanje odgovornosti s jednog nivoa vlasti na drugi, uz vječno opravdanje da su “naslijedili haos”. Građane, međutim, ne zanima ko je haos naslijedio zanima ih ko ga danas održava.
Poseban problem je potpuni izostanak političke hrabrosti. Umjesto reformi, dobili smo kalkulacije. Umjesto rezova, kompromis sa vlastitim principima. Umjesto jasnog otklona od praksi SDA, dobili smo njihovu modernizovanu verziju s ljepšim rječnikom, ali istim efektima.
Naša stranka, koja je trebala biti korektiv i moralni kompas, sve češće šuti. SDP, koji se poziva na socijaldemokratiju, sve teže objašnjava radnicima zašto im je život skuplji, a sigurnost manja. Narod i pravda, koji su najglasnije obećavali obračun s kriminalom, danas se više bave političkim preživljavanjem nego sistemskim promjenama.
U toj tišini i konfuziji, SDA ne mora ništa govoriti. Njihova poruka se sama nameće: “Vidite da ne može bez nas.” I što je najgore dio građana im sve češće počinje vjerovati, ne zato što je SDA postala bolja, već zato što su drugi pokazali da nisu ništa drugačiji.
Ovo nije pohvala SDA. Ovo je kritika protiv aktuelne vlasti. Jer najveći politički grijeh nije krađa izbora, loša kampanja ili izgubljena bitka. Najveći grijeh je vratiti na vlast one koje ste obećali poslati u političku penziju.
Ali odgovornost ne staje samo na političarima. Staje i na biračima. Na onima koji su povjerovali da je dovoljno promijeniti imena, a ne sistem. Na onima koji danas šute, a sutra će se pitati kako se “opet isto desilo”. A to smo mi. Mi koji šutimo gledamo i samo kritikujemo preko interneta.
Ako se ovakav trend nastavi, SDA se neće vratiti zahvaljujući sebi. Vratiće je oni koji su tvrdili da su alternativa.
I tada više niko neće imati pravo reći da nije znao šta radi.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.