Slovačka je prekršila još jedan tabu za koji građani te zemlje nikada nisu vjerovali da bi mogao biti srušen.
Prvo je to bilo ubistvo istraživačkog novinara Jána Kučiaka 2018. godine, koji je samo radio svoj posao, ali je za to platio svojim životom, kao i životom svoje zaručnice Martine Kušnirove.
Šest godina kasnije, radi se o pokušaju atentata na aktuelnog premijera.
Robert Fico, uprkos svom ljevičarsko-populističkom dramatičnom nastupu, i dalje je samo radio svoj posao u srijedu, vodeći sjednicu kabineta u malom bivšem rudarskom gradu Handlova, kao gest za zanemarene glasače u zabačenijim regionima Slovačke.
“Kako je Fico helikopterom prebačen u obližnju Bansku Bystricu umjesto glavnog grada Bratislave, zbog ozbiljnosti njegovih povreda, činilo se da je politički establišment ostao zatečen. Ko je na čelu? Šta se događa? Kako se ovo desilo? Na ovo posljednje pitanje, barem, jedan odgovor je dominirao debatama: politička polarizacija”, piše Politico.
“Mrzilačka retorika kojoj smo svjedočili mora prestati. Molim vas, zaustavimo to!,” rekla je predsjednica Zuzana Čaputova.
“Emocije su prirodno na visokom nivou, ali bilo bi vrlo loše dodatno pogoršavati ovu već opasnu situaciju,” složio se ministar unutrašnjih poslova Matuš Šutaj Eštok.
Međutim, kako navodi Politico, čini se da neki poslanici vladajuće koalicije nisu dobili tu poruku.
Naime, Ľuboš Blaha, “proruski” poslanik iz Ficoove stranke Smer, vikao je na opoziciju u parlamentu, navodeći da se premijer bori za život zbog njihove “mržnje”.
Potpredsjednik parlamenta Andrej Danko, čelnik krajnje desničarske Slovačke nacionalne stranke, upitao je opoziciju: “Jeste li zadovoljni?”
“Biće nekih promjena u medijima“, dodao je.
“Sada se postavlja pitanje, kako je Slovačka dospjela do ove tačke, toliko podijeljena između liberala i tradicionalista, demokrata i nasilnika, tolerancije i suprotnog od toga, da se političke razlike sada rješavaju oružjem?”, piše Politico.
Društveni šok
Društvena podjela uvijek je predstavljala izazov za politiku u Slovačkoj. Nakon revolucije 1989. godine širom Istočne Evrope, bivša komunistička zemlja naglo je prešla u nemilosrdnu verziju kapitalizma, prije nego što su ih Česi, koji su bili stabilan nacionalni partner 75 godina u bivšoj Čehoslovačkoj, naglo napustili.
Kako piše ovaj portal, “društveni šok koji su uzrokovale ove nagle transformacije okrenuo je grad protiv sela, mlade protiv starih, slovačke patriote protiv čehoslovačkih internacionalista, dok su svi tražili svoje mjesto u nepoznatom terenu”.
Za mladog Roberta Fica, koji je imao samo 25 godina kada su komunisti izgubili vlast, revolucija 1989. godine morala je biti šok: tek što je završio pravni fakultet i pridružio se Komunističkoj partiji, Varšavski pakt se raspao zajedno sa društvenim poretkom u kojem se on pripremao za uspjeh.
Fico je kasnije tvrdio da “nije primijetio” 1989. godinu jer je u to vrijeme radio u Ministarstvu pravde i pripremao se za studijsko putovanje u SAD, čime se, kako navodi Politico, “od samog početka svrstao uz veliki dio stanovništva koje je osjećalo nostalgiju za komunizmom i ravnodušnost prema demokratskom Zapadu”.
Mlad i talentovan, Fico se pridružio stranci nasljednici komunista i izabran je u parlament 1992. godine. Iako je veći dio 1990-ih proveo u Strasbourgu radeći u Evropskom sudu za ljudska prava, dovoljno je bio prisutan u domaćoj politici da 1999. godine osnuje uspješnu socijalističku stranku “trećeg puta”, Smer. Stranka je dominirala slovačkom politikom narednu četvrtinu vijeka.
“Međutim, i ovdje je Fico prisvojio stil politike koji je otuđio veliki dio zemlje. Smer je iznikao iz ruševina autoritarne stranke koja je dominirala slovačkom domaćom scenom 1990-ih, Pokreta za demokratsku Slovačku (HZDS), koju je vodio nasilni premijer iz perioda 1994-1998, Vladimír Mečiar. Oligarsi koji su finansirali i usmjeravali HZDS su, prema svim pokazateljima, tražili novi politički projekt nakon što je Mečiar postao toksičan za Zapad, i odlučili su se za neukaljanog Fica”, navodi se u analizi.
Smer je ostvario razočaravajućih 13,5 posto na izborima 2002. godine nakon agresivne reklamne kampanje koja je prikazivala porodicu kako sjedi gola na klupi pod sloganom “U EU — ali ne s golim stražnjicama.” Četiri godine kasnije, međutim, Fico je odnio pobjedu s 29 posto, formirajući vladu s autoritarnim ostacima HZDS-a i nacionalistima iz SNS-a.
“Čak i prije nego što je započeo svoj prvi mandat kao premijer, Fico se već definisao kao nostalgičan za socijalizmom, ali i cinično pragmatičan u potrazi za moći — potpuna suprotnost onome što je mlađi, antikomunistički, iskreno prozapadni dio biračkog tijela tražio”, navodi se.
“Građanski rat”
Fico je bio u svom trećem mandatu kao premijer 2018. godine kada su novinar Kučiak i njegova zaručnica ubijeni, a navodno je ubica unajmljen kako bise utišalo Kučiakovo izvještavanje o korupciji u politici.
“Ubistva su izgleda dezorijentisala Fica. Odmah je sazvao emotivnu konferenciju za novinare na kojoj je na sto stavio gomile novca, obećavajući isplatu od 1 milion eura za informacije koje bi dovele do hapšenja ubice. Takođe je optužio opoziciju da koristi ubistvo u političke svrhe“, navodi Politico.
Dvije sedmice kasnije, Fico je podnio ostavku; dvije godine kasnije, Smer je doživio poraz na općim izborima 2020. godine.
Izvan vlasti, Fico i njegovi politički saveznici — ministri, poslanici, oligarsi, sudije, visoki policijski i obavještajni službenici — bili su pod istragom zbog korupcije, zloupotrebe moći i sabotaže. Bivši premijer je čak uhapšen u aprilu 2022. godine i optužen za organizirani kriminal, iako su te optužbe kasnije odbačene.
Prošle godine se vratio na vlast. Nakon pobjede na općim izborima u septembru 2023., Fico i njegovi saradnici su se vratili, te smijenili rukovodstvo elitne policijske jedinice koja ih je optužila za zločine, odbacivši nezavisne medije, prepisujući krivični zakon kako bi ublažili kazne za korupciju i prijeteći da će nevladine organizacije s vanjskim finansiranjem označiti kao “strane agente” po uzoru na zakon iz Moskve.
Dok je Fico ležao na operacijskom stolu u Banskoj Bystrici u kritičnom stanju, mediji su objavili procurjeli video navodnog napadača, lokalno identificiranog kao 71-godišnji pisac, u kojem je rekao: “Ne slažem se s politikom ove vlade”, navodeći represije nad medijima i pravosuđem.
Na konferenciji za novinare nakon napada, ministar unutrašnjih poslova Šutaj Eštok pozvao je na prestanak nasilnog jezika i napada na društvenim mrežama koji su postali obilježje slovačke politike u eri Fica.
“Želim apelirati na javnost, novinare i sve političare da prestanu širiti mržnju”, rekao je.
“Na rubu smo građanskog rata”, dodao je on.