U najkraćim crtama evo tragova njihovih djelovanja.
Ćirilo – Ćiro Truhelka bio je austrougarski službenik u Bosni, istaknuti proučavatelj njene prošlosti i direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Važio je za pionira i osnivača nauke o bosanskim stećcima,te time istovremeno i bosanstva. Brojna su njegova ostvarenja, ali se ističe proučavanje, dešifriranje i tumačenje natpisa na bosanskim stećcima.
Ćiro Truhelka u svojoj studiji iz 1894. godine za pismo stećaka uvodi termin bosančica, tvrdeći u senzacionalističkom stilu da je to najstarija ćirilica. Dakle, termin bosančica nije naslijeđen, već gaje, u upotrebu, uveo Ćiro Truhelka.
Marko Vego jedan je od najplodnijih radnika nauke o stećcima, pa time i bosanstva. Značajan je polihistor. U komunističkoj Jugoslaviji činio je sa Šefikom Bešlagićem nenadmašni naučni tandem. Njemu se pripisuje “Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine” (I – IV). U ovom Zborniku Marko Vego je katalogizirao stećke onako kako mu je pristizao materijal i izvještaj s terena. Nije išlo prema razdobljima nastanka ili nekom drugom sistemu, kako su ondašnji naučnici sistematizirali stećke. Tako je ostalo do dana današnjeg.
Šefik Bešlagić zasad važi kao najznačajniji proučavatelj nauke o stećcima, pa time i bosanstva. Činio je sa Markom Vegom tandem u komunističkom razdoblju. Njegove izvještaje sa terena Marko Vego je u Zemaljskom muzeju obrađivao i katalogizirao. Šefik Bešlagić je s naučnog stanovišta jasno deklarirao da su stećci svjedočanstva Bosanaca koji su živjeli u srednjovjekovnoj Bosni. Njegovo remek-djelo iz nauke o stećcima, pa, također, i iz bosanstva, jeste “Stećci – kultura i umjetnost”.
Ovaj stručnjak nije prihvatio Truhelkin termin bosančica za pismo stećaka. On navodi da mu to pismo liči na staru ćirilicu, ali nauka njegovog doba još nije bila u stanju da razjasni njezino porijeklo niti mjesto i vrijeme nastanka.
Dubravko Lovrenović je književno i naučno aktivan u postkomunističkom konstitutivnom razdoblju, u kojem se ulagalo u antibosansku ideologiju. Jasan cilj konstitutivaca je raskidanje države na tri vjerska distrikta. Nastojali su i nasilno izbrisati prošlost Bosne tvrdeći da nikad nije bilo Bosanaca. U takvom antibosanskom ambijentu pojavljuju se Lovrenovićevi radovi, u kojima se jasno kaže da je Kraljevstvo Bosna postojalo u srednjem vijeku i da su Bosanci bili njegovi stanovnici. Uprkos dokazivim činjenicama, konstitutivni etnohistoričari ne obraćaju pažnju na to.
Kroz impliciranje vjerske ideologije postali su rezistentni na svaki ljudski razum. Sad se trude da monoteističke laži pretvore u povijesne činjenice po principu: ono što se hiljadu puta ponovi, postaje prepoznatljiva stvarnost.
Nadovezujući se na radove Šefika Bešlagića, Dubravko Lovrenović u svom djelu “Stećci – bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka” s naučnog stanovišta ukazuje na to da su hiljade i hiljade stećaka svjedočanstvo bosanske prošlosti i bosanstva. Lovrenovićev moto je: „Ko se ne brine o svojoj prošlosti, upitna mu je i budućnost.“ Što se tiče pisma stećaka, Lovrenović to jasno definira kao staru ćirilicu, ne ulazeći u rasprave o porijeklu, vremenu ili prostoru njezina nastanka.
Hamza Hamzabegović se pojavio u javnosti kao polihistor i istraživač povijesti. U kalendarstvu je otkrio kad se počelo govoriti stara i nova era. Svakako da je Hamzabegovićevo najznačajnije historiografsko otkriće avarske države – Avarski kaganat u ranom srednjem vijeku – te da se u toj avarskoj državi na čudnovat način izvršila slavizacija istočne Evrope. O tome balkanski historičari, pa ni konstitutivci u Bosni, skoro da ništa nisu čuli. Ukoliko bi neki doktor historije iz njemačkog ili italijanskog govornog prostora potvrdio postojanje avarske države Avarski kaganat, svakako bi Hamzabegović bio na najboljem putu da stekne slavu historiografa svjetskog ranga.
Hamza Hamzabegović je s naučnog stanovišta otkrio i dokazao da je stara ćirilica, pismo stećaka, nastala u Bugarskoj krajem devetog stoljeća. Autori stare ćirilice su Konstantin Preslavski, Crnorizac Hrabri (alias princ Simeon) i Naum. Već ovim otkrićem Hamzabegović se uvrstio u red najznačajnijih proučavatelja bosanstva. U svom djelu “Vladari srednjovjekovne Bosne i njihova razdoblja”, Hamza Hamzabegović je s naučnog stanovišta objasnio geopolitički početak Bosne kao mađarskog vojnog distrikta. Ovim je Hamzabegović postao jedan od veoma značajnih historiografa srednjovjekovne Bosne.
Dakle, argumenata o postojanju srednjovjekovne Bosne i njenih Bosanaca postoji više nego dovoljno, samo treba još da sami sebe uvjerimo da je to nepobitna istina.