Život

Ovo je Car, godinama je pomagao spašavajući ljudske živote, a ostavljen je da jede kamenje

Upoznajte Cara, njemačkog ovčara starog deset godina.

FOTO: NIZAGORJEMALO.HR
FOTO: NIZAGORJEMALO.HR

Da bi preživio, nesretnik je jeo kamenje. Crijeva su mu puna otpada, drugo nije znao naći. U penziji je posljednje dvije, a pretpostavlja se da je na razminiranju radio punih sedam. Obuku je prošao u BiH i Požegi, prenosi portal Ni Zagorje malo.

Detektovao ogroman broj eksplozivnih naprava

Uz svog pirotehničara radio je za privatnu kompaniju za razminiranje iz Zagreba. Prošao je niz terena, detektovao veliki broj eksplozivnih naprava. Spasio je mnogo ljudskih života, pa i desetak puta život svom vodiču.

Nažalost, jednom kada je penzionisan, Caru je život pošao po zlu. Firma za razminiranje udomila ga je kod penzionisanog pirotehničara.

“Dali su psa čovjeku koji je i financijski i psihički nestabilan. Nikada više nisu pitali za Cara koji je preživljavao jedući kamenje. Nije vakcinisan od 2015. Nije dobio baš nikakvu veterinarsku njegu. Potpuno je zapušten i bolestan je, stradali su mu bubrezi. Ima samo 28 kilograma”, ispričala je za Ni Zagorje malo Petra Novinc, predsjednica Udruge za zaštitu životinja Sirius iz Požege.

Udruga ga je spasila. Kažu, čovjek im je bez razmišljanja predao Cara kada su došli po njega. Rekao je samo: “Vozite ga”. Dva je dana bio na infuziji, uspio je iz sebe izbaciti hrpu šljunka, živnuo je i počeo jesti.

Ima nade da će se oporaviti

Na terapiji je i dalje, nalazi su nešto bolji. Treba i posebnu hranu za bubrežne bolesnike koja je prilično skupa. Ipak, velike su šanse da se može oporaviti.

Kažu, uz sve navedeno, još je baš i predivno stvorenje. U sebi nema trunke zloće. Slaže se s ostalim psima, macama, kokicama, a o ljudima da i ne govorimo. U autu je miran, lijepo hoda na povodcu, baš je društvo za poželjeti, ističu.

FOTO: NIZAGORJEMALO.HR
FOTO: NIZAGORJEMALO.HR
FOTO: NIZAGORJEMALO.HR
FOTO: NIZAGORJEMALO.HR
FOTO: NIZAGORJEMALO.HR
FOTO: NIZAGORJEMALO.HR

Nažalost, ostaje gorak ukus u ustima i pitanje. Kakav je zapravo naš odnos prema životinjama koje su u službi zaštite i spasavanja ljudi? Koliko im zahvalnost dajemo za svu vjernost, posvećenost i hrabrost koju pokazuju u najtežim trenucima? Nažalost, nije rijetkost da zaborav i nebrigu pokazujemo i prema ljudima kojima mnogo dugujemo, ali to nije razlog da budemo neljudi i prema životinjama. One nemaju izbora, one nas vole i spremne su da po svaku cijenu urade ono što im kažemo. Kao i Car, koji i dalje sjedi i čeka da mu se izda naredba da traži, rizikuje život i spašava.

Prihvati notifikacije