Ovaj put, darujemo karte za dvije izuzetno popularne predstave koje su gotovo uvijek rasprodate.
Ako želite doživjeti nezaboravne trenutke u Narodnom pozorištu Sarajevo, ovo je prilika koju ne smijete propustiti.
Predstave koje možete osvojiti karte:
Seljačka opera
Seljačka opera se muzički i tematski bazira na svojevrsnom mađarskom melosu, na svojevrsnoj samouništiteljskoj patnji nad svetom, koji u ovom trenutku postaje melos i suština svih folklora i etničkog ludila. Svi postajemo Mađari, radujemo se plačući, tugujemo smejući se. Béla Pintér je na svoj način, genije mađarskog to jest Budimpeštanskog pozorišnog života. On je pisac, reditelj, koreograf i izvođač. Mislim da je jedini koji je uspeo da opstane i u ovim novim vremenima kada je mađarska samostalna scena maltene brisana. On uspeva da održi svoje pozorište živim, posećenim i finansiranim od strane gledaoca. Karte za njegove predstave jedva da možete kupiti. Kritičan je, bolan i poetičan. Seljačka opera je blasfemija prema operi i kvazi ozbiljnoj umetnosti uopšte, no redajući i predstavljajući iste one univerzalne vrednosti kao što to radi velika umetnost. U vreme kada se etničko predstavlja kao esencija nacionalnog identiteta, a nacionalni ili verski identitet kao svevišnji. Samo ona to radi na svoj pučki, slobodarski i nemistifikovani način, govoreći ono što je istina, smejući se i drugima i sebi. Da li smo licemerni, je li nam društvo licemerno? Jeste. Krijemo li grehe prošlosti? Krijemo ih. Pravimo li teret svim budućim generacijama? Pravimo. Mrzimo li se? Mrzimo. Jesmo li nesretni? Jesmo. Je li problem da govorimo o svojoj nesreći? Problem je. Je li nam društvo, vlast, politika, državna i društvena infrstruktura promiskuitetna, incestoidna? Jeste. Dođe li nam na jezik, kada sve pogledamo i suočimo se sa stvarima, rečenica – majko, draga majko, što si me rodila? Dođe.
Datum: 17.01.2024
Jedan je Muhammad Ali
Jer šta je čovjek? Čovjek je njegovo srce. Lažljivo i prevrtljivo srce, znači lažljivog i prevrtljivog čovjeka. Milosrdno srce, puno ljubavi znači milosrdnog čovjeka punog ljubavi. Živo srce, znači živog čovjeka. Mrtvo srce, znači mrtvog čovjeka.
Godina 1971., Dan žena u New Yorku se održava meč stoljeća, borba između Muhammada Alija i Joe Fraziera. U Jugoslaviji je duboka i crna noć, ali je Sulejman Imširević budan. Uz piće i mezu, u društvu prijatelja, sjedi ispred crno-bijelog ekrana. Petnaest puta gong označava početak i kraj runde, svaki udarac odzvanja u utrobi Minke Imširević koja u sebi nosi sedmomjesečni fetus.
Muhammad Ali je rođen 1942. godine, kao Cassius Marcellus Clay Jr., a dvadesetak godina kasnije, kada prihvati Islam, odbacuje svoje „robovsko ime“. Postaje glasnogovornik obespravljenih sunarodnjaka, otvoreno se suprostavlja tadašnjoj politici SAD-a i odbija učestvovati u Vijetnamskom ratu. Mediji ga prozivaju izdajnikom, profesionalni bokseri javno ismijavaju njegovu religioznost, a Ernie Terrell, u jednom od mečeva koje će istorija zapamtiti ne samo po borbi već i po onome što je u ringu izgovoreno, odbija svog protivnika oslovljavati imenom Muhammad. „Kako mi je ime?“ izgovara Ali između snažnih udaraca po tamnoputom tijelu čovjeka koji je do kraja borbe promijenio i lice i stav.
Na tom mjestu likovi moje priče uskaču u ring…i bivaju ismijani, zlostavljani, prisiljavani da se sjete svog davno odbačenog „robovskog imena“. Svijet koji pred očima nosi mačističke naočale, najbolje vidi – tijela!? Vidi ljepotu ženskog tijela i vidi snagu muškaraca od kojih strahuje; za njega su najprihvatljivije manekenke i bokseri?! Ako ste, recimo Iman Bowie ili Muhammad Ali, bijeli svijet će vas možda i prihvatiti kao svog. Ako ste samo Sulejman, Minka, Almir, Ibrahim, Nermin…meč je drugačiji, runda duža, pravila ne postoje, a sudija je potkupljen?
Datum: 18.01