BiH

"Oslobađajućom presudom Miladinu Trifunoviću njegove žrtve su kažnjene"

Logoraši Općine Vogošća ogorčeni odlukom Apelacionog suda Bosne i Hercegovine kojom su Miladina Trifunovića oslobodili odgovornosti za zločin protiv čovječnosti na području Vogošće

FOTO: E. MURAČEVIĆ
FOTO: E. MURAČEVIĆ

-Sud Bosne i Hercegovine, i ovom svojom presudom, iskazuje svoju arogantnost te, na neki način, nagrađuje zločince a dodatno kažnjava nas njihove žrtve, rekao je Ahmed Hido, predsjednik Udruženja logoraša Općine Vogošća, u svom komentaru jučerašnje Odluke Apelacionog vijeća suda Bosne i Hercegovine kojom je ono, kao neosnovanu, odbilo žalbu Državnog tužilaštva na prvostepenu presudu kojom je Miladin Trifunović oslobođen optužbi da je, kao komandant Vogošćanske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), davao saglasnost komandirima njemu podređenih jedinica da upravi zatvora “Planjina kuća” u vogošćanskom naselju Svrake izdavao naredbe za odvođenje i korištenje zatvorenih civila za radove na prvim linijama borbenih dejstava, kao i da je lično, najmanje pet puta, izdao takve naredbe iako je znao da se na tim lokacijama odvijaju borbe i da to nije bezbjedno za civile.

-Izgleda da naš sud više pazi one koji su radili zločine, a zaboravlja na golgote njihovih žrtava. Glas nas, glas žrtava niko ne čuje. Nakon ovakvih presuda ko će sutra svijedočiti o onom šta nam se zbivalo. Sud, izgleda, čeka da ključni svjedoci odu sa ovog svijeta te da onda “lakše” i bez stida i očitog poznavanja pravnih normi, prezentiranja izjava i dokumenata, oslobađa one koji su lično činili zločine ili druge koji su po njihovim naredbama te zločine činili. Znam da je pravda slijepa. Međutim, nisam znao da su slijepe sudije te nisu u Trifunovićevim naredbama i postupcima, u izjavama svjedoka-njegovih žrtava, mogle da vide bar mrvu njegove odgovornosti. Po njegovim naredbama samo u tri dana, 18., 21. i 23. septembra 1992. godine, u “živom štitu” pogiulo je 15 prinudno zatočenih Bošnjaka a 36 njih je, što teže, što lakše, ranjeno.

FOTO: E. MURAČEVIĆ
FOTO: E. MURAČEVIĆ

Učinit ću sve da javnost sazna imena sudija koji su donijeli ovakvu, oslobađajuću, presudu kako bi, u vremenu pred nama, mogli vidjeti hoće li se njihovi obrazi bar malo zacrveniti pri susretu sa nekim od članova porodica ubijenih ili pred ranjenim logorašima. Mi logoraši smo očekivali od suda naše zemlje da, bar simboličnim kažnjavanjem zločinaca, ublaži našu bol. Međutim, došli smo u situaciju da nam se, oslobađajućim presudama za zločince, bol pojačava i da se dodatno kažnjavamo. Apsurdno je da se mi logoraši stidimo postupaka dobro plaćenih sudija koji nisu imali sluha za golgote kroz koje smo miprolazili.

Mi ne tražimo da se kažnjavaju oni koji zločine nisu činili. Međutim dodatno nas boli to kad vidimo da Sud Bosne i Hercegovine oslobađa one koji su zločine činili ili su svojim naredbama doprinosili da tih zločina bude više. Izgleda da nas žrtve Sud tjera da napustimo svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu i prepustimo je onima koji koji su u njoj, nad nama, vršili zločine. Možda bi tek tada “revnosne” sudije vidjele u kakvom smo mi položaju bili tokom agresije na našu zemlju.

Uostalom, da je sud, u decenijama iza, uistinu, radio svoj posao zločinci bi bili u zatvorima a nebi se danas, nakon oslobađajućih presuda, “cerekali” pred licem žrtvama koje su maltretirali. Iz udobnih fotelja i dobro plaćenog posla, sudije Suda Bosne i Hercegovine ne vide ožiljke koje su zločinci ostavili po leđima prinudno zatočenih Bošnjaka. Molit ću Boga da, u vremenu pred nama, po leđima sudija takve ožiljke ne ostavljaju njihovi prijatelji koje svojim presudama oslobađaju odgovornosti.