Olivera je u emisiji rekla da su se vidjeli preko prozora te usporedila taj susret s počecima njihove ljubavi, kada ju je on dozivao na prozor studentskog doma u kojem je živjela.
– On je dolazio pod prozor mog studentskog doma. Imali smo naš zvižduk i ja bih znala da je on stigao. Trčala bih brže-bolje dolje nadajući se da će ti trenuci biti puni smijeha, originalno duhovitih zapažanja i šetnje – rekla je.
– Nažalost, kada je bio primljen u bolnicu, na infektivni odjel nije bio dopušten pristup. I onda sam obilazeći oko zgrade naišla na jednu poznanicu i pitala sam je zna li otprilike gdje je njegova soba i gdje je njegov prozor. Rekla mi je da je u prizemlju i odvela me iza zgrade. I naravno da smo se vidjeli. Samo je pružio ruku i pozdravio me na identičan način, kao da ništa tu nema fatalno. Da nema rastanka – kaže Olivera.
– I tako je ta naša priča s prozorima… Smatram da je zauvijek ostavio jedan prozor preko kojeg komuniciramo i dan-danas. Ja sam mu mahala i pokazivala da bude jak i čvrst. Pozivala ga, kao što je on mene zvao da izađem iz studenjaka… Za njega bi to sigurno bila neka nova pjesma kojom bi rasplakao prvo mene pa onda i generacije i generacije… – rekla je Olivera.