Dug svakim danom raste za oko 9.600 eura kamata i sada iznosi blizu 57 miliona eura. Forbes Slovenija stupio je u kontakt s suvlasnikom preduzeća Viaduct Portorož Borisom Goljevščekom. Odgovorio je na pitanja kako je uopće došlo do toga da Viaduct, tada bez potrebnih referenci, dobije ovaj posao, s kim su bili u partnerstvu, ali i šta dalje. Goljevšček poručuje da neće stati dok ne dobije svoj novac te poručuje da pripremaju i druge mjere za naplatu, pored onog koji podrazumijeva prodaju imovine BiH.
Goljevšček ističe kako je Viadukt ponudio sporazumni raskid ugovora o koncesiji nagodbom, što je Vlada RS odbila.
“HES Vrbas je potom u oktobru 2015. godine podnio odštetni zahtjev protiv Vlade Republike Srpske. Pošto je Vlada odbila zahtjev, Viaduct je, kao većinski vlasnik HES-a Vrbas, 2016. godine podnio zahtjev za arbitražu sa BiH pred ICSID-om u Washingtonu, na osnovu ugovora o zaštiti ulaganja koji su Slovenija i BiH potpisale 2002. godine. Tada je raskinuo i ugovor. Viaduct je prvobitno u sporu zastupala advokatska firma SDIL, koja je potom privukla Vannin Capital da finansira spor, kao i advokatsku kancelariju MSK iz Vašingtona. Oni su do 2020. godine zastupali Viaduct, a potom nas je zastupala advokatska kancelarija 3VB iz Londona”, objašnjava direktor i suvlasnik Viaducta Boris Goljevšček za Forbes Slovenija.
“Kontaktirali sve nadležne organe u BiH 18 puta – bez odgovora”
“ICSID je Viaduktu dosudio odštetu u iznosu od 39,8 miliona eura, uz kamatu retroaktivno obračunatu od 13. novembra 2021. do datuma isplate”, kaže Goljevšček za Forbes Slovenija.
Kumulativna kamatna stopa je 7,1 odsto, a Viaduktu su dosuđeni i pravni i drugi troškovi, ali oni su beskamatni.
Viaduct je, zbog toga što Vlada RS nije izmirila dug, prošle godine najavio prinudni povrat odštete, uključujući kamatu.
“Važno je dodati da su advokati Viaducta do danas više od 18 puta obavijestili sve nadležne organe u BiH, ali nikada nisu dobili zvaničan odgovor”, kaže Goljevšček.
Kompanija, registrovana 1992. godine, nije ostvarila prihod od 2010. godine, osim 2.400 eura u 2021. godini. Prije toga posljednji zabilježeni prihod je bio 2009. godine i iznosio je nešto više od osam hiljada eura. Najviše prihoda ostvarili su 2004. godine kada je potpisan ugovor o koncesiji i to 1,8 miliona eura, a u naredne dvije godine preko 900 hiljada eura.
Kako je Goljevšček objasnio za Forbes Slovenija, prije potpisivanja ugovora za izgradnju dvije hidroelektrane na Vrbasu bavili su se niskogradnjom za različite stambene i druge projekte, poput izgradnje kuća, vikendica i slično. Ulaskom u projekat HE Vrbas odlučili su da Viaduct posvete isključivo ovom projektu. Djelatnost niskogradnje prenijeli su na druga preduzeća, kaže, koja su kasnije prodana ili zatvorena.
Kako je kompanija koja je ostvarila nešto manje od dva miliona eura prihoda u godini kada je potpisan ugovor od 165 miliona eura došla do tako velikog posla?
Goljevšček odgovara da su prije potpisivanja ugovora o koncesiji sa Republikom Srpskom imali njemačkog partnera, MBB, koji je 2007. doveo investitora EnBW (Energie Baden Wurtenberg) i sa njim sklopio ugovor po kojem bi Nijemci finansirali projekat.
Prema riječima Goljevščeka, Viaductu su već prenijeli 1,3 miliona eura kao avans, ali je ugovorom bilo predviđeno da se avans konvertuje u kredit ukoliko posao propadne. Posao je kasnije propao, a Viaduct nije mogao otplatiti kredit jer su, prema njegovim riječima, veći dio već uložili u kćerku kompaniju HES Vrbas i od 2004. godine finansirali poslovanje koncesionara u BiH, uloživši ukupno oko tri miliona eura. Stoga je EnBW Energie upisala založno pravo na vlasničke udjele Goljevščeka i Zevnika u Viaductu.
Odakle im novac za finansiranje projekta, oko dva miliona eura, s obzirom da su prihodi Viaducta presušili? Goljevšček odgovara da je finansiranje došlo iz sopstvenih izvora (Viaduct), od kapitalnih preduzeća Goljevšček i Zevnik, i kreditiranjem na finansijskom tržištu, “za šta su svi ugovori vezani”.
Goljevšček je od 1996. godine bio suvlasnik (kasnije i jedini vlasnik) kompanija bofrost*adria Slovenija i bofrost*adriatic Hrvatska, kćeri međunarodnog konzorcijuma bofrost*, do 2010. godine, kada je koncesiju vratio svojoj majci. “U moje vrijeme obje kompanije su imale oko 120 zaposlenih, preko 30 dostavnih vozila, hladnjače (u vlasništvu i u zakupu), a godišnji prihodi obje kompanije iznosili su više od šest miliona eura. Bofrost*adria je kreditirala Viadukt koji je finansirao njegovo poslovanje u BiH”, objašnjava Goljevšček.
Kako je Viaduct dobio posao?
Postavlja se i pitanje kako je Viaduct dobio ugovor za izgradnju hidroelektrana s obzirom da nije imao reference u ovoj djelatnosti?
Ispostavilo se da Viaduct nije ni dobio projekat na tenderu, već je kasnije ušao u posao i pokušao da privuče razne partnere. Goljevšček objašnjava: “Viaduct je pozvao konzorcij za izgradnju hidroelektrane Vrbas nakon što su pobijedili na tenderu u oktobru 2003. godine, kada im je bila potrebna pomoć oko bankarske garancije i u nastavku pregovora sa Vladom Republike Srpske oko ugovora o koncesiji. Konzorcij pod imenom “GP KGrađevinar Kraljevo i ostali” je bio sastavljen od srpskih, bosanskih i italijanskih učesnika, naveo je direktor Viaducta.
„Budući da vođa konzorcijuma Građevinar nije želio produžiti garanciju u fazi pregovora o koncesijskom ugovoru, članovi konzorcija su nam se obratili. Dali smo bankarsku garanciju preko finansijske kompanije iz Kanade, koju je naš njemački partner MBB deponovao po ugovoru o koncesiji u iznosu od 1.028.000 eura“, objašnjava Goljevšček i dodaje:
“To je bilo u novembru 2003. godine, na njihovu inicijativu smo preuzeli vođenje i zaključivanje pregovora. Naš ulazak je odobrilo Ministarstvo energetike Republike Srpske, a u novembru 2004. potpisali smo ugovor o koncesiji sa Vladom Republike Srpske. Prije toga je ovaj ugovor ratifikovala Narodna skupština Republike Srpske. Entitetska vlada nije odobrila predloženi IIP (Inovirani idejni projekat) koji je bio osnov za izradu glavnog projekta i ekološke dozvole, a sve je to od strane ICSID-a prepoznato kao neodgovoran čin” , rekao je.
On dodaje da je garancija (korporativni ček) i dalje u vlasništvu Vlade Republike Srpske ili je deponovana kod lokalnog Ministarstva finansija, a potvrda i kopija su među dokazima u sporu.
Vlasnik Viaducta dalje pojašnjava: „Vladi Republike Srpske smo predstavili nekoliko kvalifikovanih investitora ili partnera (Grupa E iz Švajcarske, EoN iz Njemačke, Statkraft iz Norveške, ČEZ iz Češke, EnBW iz Njemačke i drugi), svi su renomirani proizvođači električne energije koji su također željeli učestvovati u drugim energetskim projektima Republike Srpske. Zašto oni nikada nisu provjerili, pitanje je za Vladu RS. Nikada nismo imali namjeru da sami završimo projekat od 165 miliona eura, pa smo tražili i našli kvalifikovane partnere.”
Na pitanje zašto se konzorcijum za bankarske garancije obratio maloj firmi iz Slovenije, Goljevšček kaže da ih je član konzorcijuma kontaktirao preko direktora njihove firme u Beogradu, kojeg poznaje.
„Viaduct vam se čini malim, ali nemojte zaboraviti činjenicu da smo imali kapitalno povezane dvije kompanije u Hrvatskoj, dvije u Bosni i Hercegovini (ne samo HES Vrbas) i Srbiji.“
Goljevšček nije želio da ulazi u detalje o kojim kompanijama se radi, samo je rekao da je dio njih već historija.
GP Građevinar Kraljevo je vlasnik jedan odsto akcija HES-a Vrbas. Svi članovi konzorcijuma su svoja prava i obaveze prenijeli na Viaduct, koji posjeduje 99 posto dionica, objašnjava Goljevšček.
Novi potezi za naplatu duga od BiH
Direktor portoroške kompanije kaže i da pripremaju i druge mjere za naplatu duga, osim zamrzavanja imovine agencije BHANSA, oduzimanja tri zgrade centralne banke, te blokade računa Centralne banke BiH u Luksemburgu.
“Zato što ne vidimo drugi način da vratimo dug. Nećemo stati. Novac ćemo dobiti na bilo koji način. Neki će misliti da je to neprimjereno, jer na kraju će patiti ljudi, a ne političari”, naveo je za Forbes Slovenija.
Nije želio konkretno govoriti o budućim potezima, osim da napominje da će na meti biti imovina BiH unutar i izvan zemlje.