Američki portal The National Interest objavio je dva članka, od kojih se jedan bavio mogućnošću izbijanja nuklearnog rata, za koji je rekao da je sada bliži nego ikada prije, zapitavši se može li ga svijet spriječiti.
Autor članka Kamran Bokhari, direktor analitičkog razvoja na Institutu New Lines za strategiju i politiku u Washingtonu, ističe da je najveća prijetnja međunarodnoj sigurnosti mogućnost izbijanja nuklearnog rata.
Dodaje da u sve multipolarnijem globalnom okruženju, posebno usred ozbiljnog pogoršanja međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima, taj rizik sve više raste.
Bokhari je istakao da će svaka nuklearna zemlja koja uđe u oružani sukob protiv druge i izloži se mogućnosti poraza, biti izložena iskušenju da upotrijebi svoje nuklearno oružje.
Slaba Rusija je opasnija
U drugom članku na istom portalu, Edward Salo, profesor historije na Univerzitetu Arkanzas u Sjedinjenim Američkim Državama, postavlja pitanje: hoće li slaba Rusija biti opasnija?
Iako uništavanje ogromne količine ruske vojne opreme u Ukrajini može signalizirati bliži kraj neprijateljstava, kaže Salo, to može biti i početak opasnije faze odnosa s Rusijom.
Bokhari je objasnio da iskušenju upotrebe nuklearnog oružja mogu biti izložene mnoge slabe nuklearne države, a to se trenutno odnosi na zemlje poput Rusije u konfrontaciji s Ukrajinom, Kinu u sukobu s Amerikom oko Tajvana, Indiju i Pakistan, Iran i Izrael na Bliskom istoku, te Sjevernu Koreju u njenom sukobu sa Južnom Korejom i Sjedinjenim Američkim Državama.
O mogućnosti da se svijet suoči s nuklearnim opasnostima, Bokhari je rekao da je jedini način za efikasnu zaštitu jačanje postojećeg međunarodnog sistema nuklearnog oružja, pored toga da se neophodno osvrnuti na prošle uspjehe u denuklearizaciji. Kaže kako postoji samo nekoliko takvih slučajeva, među kojima su Kazahstan, Bjelorusija, Ukrajina i Južna Afrika. Svaki od tih primjera pruža važne lekcije koje mogu pomoći u jačanju napora prema međunarodnoj nuklearnoj sigurnosti.
Kazahstanski model
Slučaj Kazahstana je posebno vrijedan pažnje, kaže Bokhari, kao nove zemlje koja je izašla iz pepela Sovjetskog Saveza i koja je imala četvrti najveći nuklearni arsenal na svijetu. Nebrojeni građani umrli su od trovanja radijacijom, karcinoma ili mutacija kao rezultat više od 450 sovjetskih nuklearnih testova u Kazahstanu.
Kazahstan ne samo da se odrekao nuklearnog oružja, već se pojavio kao lider u međunarodnim naporima za denuklearizaciju, o čemu svjedoči prva izvršna naredba bivšeg predsjednika Nursultana Nazarbajeva nakon proglašenja nezavisnosti: trajno gašenje reaktora koji je izazvao gore spomenute tragedije.
Kazahstanska inicijativa iz 2009. da Ujedinjene nacije proglase 29. avgust Međunarodnim danom borbe protiv nuklearnih testova jednoglasno je usvojena u Generalnoj skupštini, a svijet je nedavno obilježio ovaj važan datum.
Mobiliziranje zajedničkog djelovanja
Iako su simbolične prirode, rekao je Bokhari, takvi potezi uveliko doprinose mobilizaciji zajedničkog djelovanja neophodnog za jačanje međunarodnih standarda koji su ključni za globalno neširenje nuklearnog oružja. Također, jačaju uobičajenu multilateralnu diplomatiju, koja se suočava s ozbiljnim ograničenjima.
Dodaje da uobičajeno djelovanje nije dovoljno da ograniči ponašanje država koje su se našle u egzistencijalnoj situaciji. Osim toga, vođe “zlonamjernih” režima mogu se odvratiti od nuklearne eskalacije ako znaju da im međunarodna zajednica neće dozvoliti da se izvuku sa svojim odlukama.
Također je napomenuo da Nobelova nagrada za mir, koja je prvo ustanovljena kako bi ojačala globalne napore za mirom, može igrati važnu ulogu u oblikovanju globalnog dijaloga. Međutim, u protekle tri decenije godišnja nagrada je dodijeljena samo dva puta kao priznanje za napore usmjerene na postizanje nuklearne sigurnosti, prenosi Al Jazeera Balkans.