Ova tradicija datira od XIV vijeka, kada je potencijalno bilo veoma rizično vršiti tu funkciju.
Naime, predsjedavajući parlamenta je ujedno bio i posrednik između parlamenta i kralja, a kraljevi tog vremena nisu bili suviše kompromisni i često nisu voljeli čuti vijesti ili zahtjeve koje bi im predsjedavajući parlamenta donosio. Stoga su se neki spikeri i fizički opirali da na to mjesto budu imenovani.
Ova tradicija “dovlačenja” predsjedavajućeg za njegovu stolicu opstala je do danas i tu je da simbolički ukaže na odgovornost ovakve funkcije i potencijalnu krivicu u slučajno nesavjesnog vođenja parlamenta.
Dok su lideri vladajuće i opozicione partije u parlamentu Mark Carney i Andrew Scheer dovodili novog predsjedavajućeg, u pozadini se čuje aplauz zbog ovog izbora od svih zastupnika bez obzira na stranačku pripadnost, što otkriva visok nivo njihove demokratičnosti u parlamentu.