Na početku obraćanja, Papa je izrazio zahvalnost ambasadoru Kipra, Georgeu Poulidesu, dosadašnjem dekanu diplomatskog kora, pohvalivši njegovu dugogodišnju predanost, energiju i ljudskost, kao i poštovanje koje je uživao kod pape Franje i prethodnih poglavara Katoličke crkve.
Obraćajući se diplomatskim predstavnicima, papa Lav XIV ponovio je opredijeljenost Crkve da služi cijelom čovječanstvu, opisujući diplomatsku zajednicu kao porodicu koja „dijeli radosti i tuge života“ i koja je utemeljena na duhovnim i ljudskim vrijednostima. Naglasio je da Crkva ne traži privilegije, već prilike da gradi mostove, posebno putem svoje specifične forme diplomacije koja proizlazi iz pastoralne brige.
Podsjetio je i na naslijeđe pape Franje, čija je posvećenost siromašnima, marginaliziranima, zaštiti prirode i etičkom promišljanju vještačke inteligencije i dalje snažna inspiracija.
Govoreći o vlastitom životu i službi kroz obje Amerike i Evropu, papa Lav XIV je istakao svoju ličnu želju da „nadiđe granice“ i produbi odnose Crkve s narodima i državama širom svijeta.
U središtu govora pape Lava XIV bila su tri ključna pojma, za koje je rekao da čine osnovu diplomatskog djelovanja Svete Stolice: mir, pravda i istina.
Papa je mir opisao ne kao puko odsustvo rata, već kao zahtjevni i aktivni dar – „prvi dar Krista“. Istinski mir, naglasio je, počinje u ljudskom srcu, kroz poniznost, pažljivo birane riječi i odbacivanje ponosa i osvete. Upozorio je da i riječi, ne samo oružje, mogu raniti i ubiti.
S tim u vezi, posebno je istaknuo važnost vjerske slobode i međureligijskog dijaloga u izgradnji mira, te pozvao na obnovu multilateralne diplomatije i hitno zaustavljanje trke u naoružanju, podsjetivši na posljednju poruku pape Franje „Urbi et Orbi“: “Nema mira bez stvarnog razoružanja.“
Osvrnuvši se na naslijeđe pape Lava XIII i društveni nauk Crkve, papa je poručio da svijet suočen s rastućim globalnim nejednakostima mora ulagati u porodicu i štititi dostojanstvo svakog ljudskog bića – „od nerođenih do starijih, od bolesnih do nezaposlenih, građana i migranata podjednako.“
Kao dijete imigranata, podijelio je i vlastito iskustvo, naglašavajući potrebu za većom solidarnošću koja se temelji na zajedničkom ljudskom dostojanstvu, bez obzira na porijeklo ili okolnosti.
Govoreći o istini, papa Lav XIV upozorio je na opasnosti iskrivljavanja stvarnosti, naročito u digitalnom prostoru. Crkva, istakao je, ima dužnost da govori istinu s ljubavlju, čak i kada je to teško ili nerazumijevano.
„Istina nije apstraktni princip, već susret s osobom Isusa Krista“, rekao je papa. Upravo ta istina omogućava čovječanstvu da se suoči s globalnim izazovima poput migracija, tehnologije i ekologije – s jedinstvom i zajedničkim ciljem.
Na kraju govora, papa Lav XIV svoj pontifikat je smjestio u kontekst Jubilarne godine nade, koju je opisao kao priliku za obraćenje, obnovu i, nadasve, ostavljanje sukoba iza sebe.
Ponovio je predanost Svete Stolice da hodi uz sve narode svijeta u izgradnji budućnosti u kojoj će svi ljudi moći živjeti s dostojanstvom i u miru. „Nadam se da će to postati stvarnost svuda, počevši od onih koji danas najviše pate – poput Ukrajine i Svete zemlje,“ zaključio je papa Lav XIV.