Mnogo sam ih sretala na obali ili pučini, a samo sam šetala sa bijelim šeširićem i napravila kaiš oko struka upleten školjkama. Te školjke se pretvorile u pjesmu i bila sam zahvalna. Sanjarim i kao da čujem glasslavuja u daljini. To si bio ti, koji nisi samo školjke pretvorio u pjesme, već si me oteo s pučine onako mladu, čiste duše koju si preplavio pred Bogom, svakom rječju i ostavio bijelog Anđela sa polomljenim krilima na uglačanoj stijeni. Ostavio si me tu. Ostala sam, ali ne zauvijek.
