Našli smo se na obali mora. Sunce sa smješkom nas napušta na kratko i krije se tamo negdje iza brda. Zalazak sunca, boje su nestvarne, božanstvene, pa je i more zaplesalo u ritmu našegnemicanja i čvrstog zagrljaja.
Sada žalimo te dane, noći, to vrijeme dok smo bili u zabludi da ćemo vječno biti jedno. Vjerovali smo da smo došli na put spoznaje u prelijepom činu ljubavi koja sve prevazilazi. Misao i riječi i još dosta toga. Zajedno smo disali tu ljubav dok nije došlo do izdaje. Često žensko se sažali, a dobro zna da je to najopasnije i da je težak kamen koji će nositi na duši. Pretežak je da bi ga nosila trajno. Smatra se da treba voljeti ono što imaš i ne patiti za onim što nemaš.