Neko me budi uz muziku meni nepoznatu i govori mi, dobro jutro. Ličilo je kao sunce i to vedro nebo i neki šlager posljednji da mi pjeva. Ja sam na moru, pobjegla od stvarnosti i istine, a neko mi opet mira ne da. Čujem ariju galebova kao da žele da me pitaju gdje sam do sad.
Ostala sam nijema i zaigrala sa sjenkam a koje me prate uz njihovu muziku poput slavuja.
Brzo sam bosa istrčala na obalu ali ničeg nije bilo. Vikala sam, gdje si galebe moj i niko da se pojavi. Zapravo ja sam došla da se preslušam pod tim vedrim plavim nebom koji se tamo negdje u daljini spaja s morem.
Tiho u sebi govorim i kao da čitam svoje emocije i da, šetam bosa po moru i shvatim da fališ mi ti. Sjećanja na našu ljubav, baš tu gdje si tako čistu me držao u naručju i pričao o vječnoj ljubavi. Voljeli smo se i smijali tako mladi i ludi, zaljubljeni, ni sanjali da će nam ljubav i život proći ko san. Ostala sam tu jer i more je mirisalo na nas. Možda mi se i vratiš kad shvatiš moju snagu i našu ljubav strasnu. O, da, o ti, kome govorim.