Iako je odrasla u toplom porodičnom okruženju, okružena ljubavlju majke, oca, brata i šire porodice, priznaje da je vrlo rano doživjela težak period.
Nikolina ponosno ističe da je Sarajka i da u srcu ima mjesta za sve.
– Sarajevo je moj grad i uvijek sa ponosom ističem da sam Sarajka i da sam odrasla na toj raskrsnici koja je možda za neki politički svijet nemoguća, ali u mom srcu, mojoj duši itekako ima prostora za sve ljude i za sve one koji dišu i razmišljaju, osjećaju prije svega na isti način kao ja. Ja sam kao mala djevojčica sa pet godina proživljavala ta ratna dejstva i malo sam bila na Ilidži, malo kod babe i dede u Vojkovićima, tamo gdje je bilo, da kažem, bezbijednije u tom trenutku – priča Nikolina u emisiji – Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović.
Nikolina je rano odrasla, a sve što ima duguje svojim roditeljima.
– Moram da kažem da u tim trenucima sam ja odrasla preko noći i nekako moji mama i tata su uvijek imali povjerenje u mene. Onako, obraćali su mi se sa dosta velikog povjerenja, nekako kada mi kažu to je to, to je moralo da se zna i ja sam to prihvatala. Mnogo mi je bilo nesvjesno teško u tim trenucima, ali dijete nekako sve gleda kroz ružičaste naočale. Sjećam se tog momenta, moja mama odlazi na posao i kaže mi: “Ako krenu te svjetleće”, tako ih je ona nazivala, “Sakrij se pored tapaciranih vrata”. Sve što sam u mom životu naučila i sve što sam zaradila, to dugujem mojim roditeljima i mojoj porodici – priznala je Nikolina.