Razrednica Marija Pavković, u 95. godini, sa svojom prvom generacijom i dalje slavi velike obljetnice.
– O njima sve znam. Znam tko se rastao, koliko imaju djece i unučadi, rekla je Pavković.
Opisuje ih kao izrazito uspješnu, pristojnu i aktivnu generaciju.
– Mi smo bili generacija koja je zadnja imala maturalni ples u Hrvatskome glazbenom zavodu. I sjećam se poplave u Zagrebu 1964. godine u kojoj je jako stradalo Trnje, a oni su toliko pomagali tim starim ljudima, donosili im hranu, prali odjeću…
O bliskosti i povezanosti koju njeguju od školskih dana svjedoče i maturanti.
Nekoliko njih je u inostranstvu, Švicarskoj, Švedskoj, Americi, mi uvijek na vrijeme najavimo sastanak i oni dolaze, tako da smo kroz takva česta druženja između peto- i desetogodišnjica uspjeli održati kontinuitet i svi sve znamo o svakome – kazala je maturantica Nina Oberajter Gluhak, prenosi HRT.
– Bili smo jako vezani, svaku Novu godinu smo slavili svi zajedno. To danas ne znam je l’ postoji – rekao je maturant Željko Komes.
Kao dio obljetničkog programa, pripremili su film o prijateljstvu koje traje desetljećima. Prisjetili su se kolega kojih više nema, ali i profesora.
– Izvrsnog Ljubomira Kargačina iz Povijesti, zvali smo ga Kvrga. Svatko je imao neki nadimak. Recimo, iz Prirodopisa je bila Kopljača, iz Latinskog Fabula, a iz Kemije je bila Šiza jer je pošizila kad god netko nešto nije znao – prepričava Komes.
Ali njih devet zato je završilo studij hemije, devet medicine, nekoliko ih je diplomiralo na tehničkim fakultetima i pravu, a mogu se pohvaliti i doktorima znanosti. Ipak, u fokusu su bile nezaboravne slike s tadašnje norijade.
– Oni su imali halbcilindre, štapove i lule. Travku nisu zgazili! Sastali su se kod Zdenca života i tamo su napisali “Bilo kuda Šiza svuda” – živo se sjeća “raska”.