S jedne strane, to je rezultat globalnog trenda prema digitalizaciji i sve veće preferencije potrošača za kupovinom iz udobnosti svojih domova.
S druge strane, ova vrsta trgovine često prolazi ispod radara inspekcijskih organa, što stvara neravnopravnost na tržištu.
Vlasnici tradicionalnih prodajnih mjesta koji iznajmljuju prostor, redovno plaćaju poreze i doprinose, nalaze se u nezavidnoj poziciji. Oni su pod stalnim nadzorom državnih inspekcija i često su predmet rigoroznih kazni za bilo kakve nepravilnosti.
Međutim, online prodavci, često bez registrirane djelatnosti i neplaćanja obaveznih poreza i doprinosa, uživaju znatno veću slobodu.
Inspekcijski nadzor se čini neadekvatno prilagođen izazovima koje nosi digitalna ekonomija.
Nedostatak jasnih pravila za online trgovce omogućava im da posluju s manje regulatornih opterećenja, dok tradicionalni trgovci osjećaju sve težinu administrativnih i financijskih obaveza.
Pitanje je gdje je tu ravnopravnost?
Dok inspekcije detaljno provjeravaju one koji redovno plaćaju doprinose i PDV u tradicionalnim trgovinama, online trgovine uspješno šire svoje poslovanje bez prekida.