Naime, Ćudić se odlučila da lično očisti mermernu fasadu na jednoj zgradi u sarajevskom naselju. Njen gest izazvao je oduševljene građana.
“Gotovo svaki dan prolazim pored ove zgrade na Skenderiji. Ima lijepu mermernu fasadu prekrivenu slojevima grafita. Kako imam svojevrsnu opsesiju pranjem pod visokim pritiskom, pomislila sam, naivno kao što samo možemo naivno razmišljati o poslovima koje ne obavljamo, da bih mogla jednom, na pauzi pokušati mojim aparatom za čišćenje oprati taj mermer.
Jutros otkazan sastanak, dam Nardisu ponudu koja se ne odbija da može preskočiti dan u produženom boravku ako mi pomogne, i uputimo se sa sredstvima za čišćenje, žicama i VAP-om, do frizerskog salona “Aida” u toj zgradi da ih zamolimo da se prikopčamo na njihovu vodu i struju. Na naše oduševljenje kažu naravno. Nemamo adekvatan ventil za vodu, u pomoć priskače fenomenalna gospodja iz kozmetičkog salona ispod.
Kod jedne prikopčani na vodu, kod druge na struju, dolazi komšija nakon što me je vjerovatno neko vrijeme gledao kako se mučim, donosi špatulu i razrijedjivač, drugi komšija donosi kafu, nailazi stariji gospodin, razgovaramo o politici, odlazi i eto ga vraća se, čika Slobodan, penzioner, sa rukavicama za oboje i špatulom, insistira da se pridruži. Ima naravno u onih koji u prolazu dobace – ma neće to moći!
Nekoliko sati ribanja na suncu kasnije, saznajem da je čika Slobodan osnivač Bridż kluba u Sarajevu o kom su u ratu izvještavali strani mediji.
Mukotrpno smo sastrugali pet velikih mermernih blokova i oprali. Razredjivač je pojeo i ruke i rukavice. Neka, polako, pet po pet, a i stekla barem pet novih prijatelja.
Za naredni put nam trebaju ljestve, ambicioznije rukavice i još nekoliko pari ruku. Bujrum”, poručila je Ćudić.