On smatra da međunarodna zajednica ne može značajnije uticati na situaciju, dok regionalne sile, poput Irana i Rusije, gube uticaj. Ahatović upozorava na opasnost od daljnjih sukoba, posebno između kurdskih i turskih snaga, ali također vjeruje da je moguća kratkotrajna stabilizacija ukoliko dođe do mirnog političkog prijenosa vlasti.
Za detaljniji uvid u izazove i mogućnosti koje predstoje Siriji, preporučujemo da pročitate cijeli intervju.
Bosnainfo: Koji su najvažniji izazovi u procesu preslagivanja vlasti u Siriji nakon pada Bashara al-Assada?
Ahatović: Prvo i osnovno, potrebno je uspostaviti legalnu vlast koja će imati efikasnu kontrolu državnog aparata. To je, međutim, prilično komplikovano u političkom ambijentu u kojem djeluje nekoliko naoružanih milicija koje nisu politički profilisane. Očekuje se nastavak sukoba, naročito između kurdskih milicija i naoružanih frakcija koje podržava Turska. Takođe, prisustvo Izraela predstavlja problem, jer oni silom uspostavljaju svoju zonu isključenja i kontrole na jugozapadu Sirije, podno Golana, koja je slična onoj koju Turska ima na sjeveru zemlje.
Bosnainfo: Kako procjenjujete sposobnost opozicijskih snaga da osiguraju stabilnost i izgrade demokratski sistem u Siriji, s obzirom na njihovu raznolikost i povijesne napetosti među vjerskim i etničkim skupinama?
Ahatović: Kao što sam već spomenuo, brzo napredovanje pobunjeničkih formacija i slom režima Bašara al-Assada zahtijevaju uspostavu efikasne kontrole nad zauzetim teritorijama, konfiskaciju i osiguranje zarobljene vojne opreme, te raspored snaga po različitim sektorima fronta. Ovo neće biti nimalo lak zadatak, s obzirom na dijametralno suprotne ciljeve koje imaju koalicije pobunjeničkih vojnih frakcija u ratu u Siriji. Naravno, očekuje se i reakcija Assadovog režima, kao i iranskih proksi milicija. Reakcija Izraela već je uslijedila, kroz zračne udare na više od 350 vojnih lokacija širom Sirije, gdje se sumnjalo da Assadov režim drži svoje najsofisticiranije vojne kapacitete.
Bosnainfo: Kakvu ulogu očekujete od međunarodne zajednice u prijenosu vlasti i obnovi Sirije?
Ahatović: Međunarodna zajednica je postala mrtav termin. U suštini, živimo u novom bipolarizovanom svijetu, podijeljenom na dva suprotstavljena vojna i ekonomska bloka. Vodi se hibridni rat među supersilama koje nastoje uticati na kreiranje vlasti i donošenje ključnih ekonomskih i geopolitičkih odluka. U takvom okruženju, gdje je intencija vašeg suparnika da izvede državni udar i na vlast dovede sebi podobnu političku garnituru, proksi sukobi postaju primarni način komunikacije.
Bosnainfo: Hoće li pad Assada značiti trajno slabljenje utjecaja Irana i Hezbollaha u regiji?
Ahatović: Pad Assadovog režima iz političke orbite nije samo izbacio Iran i njegove saveznike, već i Rusku Federaciju. Gubitak luke Tartus, jedne od najvažnijih strateških tačaka za rusku ratnu mornaricu, predstavlja težak udarac za Putina, koji je upravo s tog mjesta projektovao svoj uticaj u regiji i cijeloj Africi. Sada Putin pokušava da minimizira štetu, uzimajući libijsku luku Tobruk kao novu stratešku tačku u Mediteranu, kako bi nastavio svoje geoekonomske i obavještajne aktivnosti. Ruska sposobnost projekcije vojne sile na Bliski istok ozbiljno je umanjena padom Assada, s obzirom na to da je Sirija bila ključna platforma za širenje ruskog uticaja u tom strateški vitalnom regionu.
Bosnainfo: Kako bi se intenziviranje sukoba između kurdskih frakcija i turskih snaga moglo odraziti na stabilnost sjeveroistočne Sirije?
Ahatović: Ovo će predstavljati novi izazov za Siriju, koji će sigurno prerasti u otvoreni sukob između kurdskih milicija i pro-turske grupe iz koalicije “Sirijske nacionalne armije”.
Bosnainfo: Kako vidite ulogu Turske i SAD-a u post-Assadovoj Siriji, s obzirom na njihove trenutne pozicije i interese?
Ahatović: Turska, SAD i Izrael očigledno imaju podijeljene sfere uticaja u Siriji. Frikcije koje se dešavaju na terenu između naoružanih milicija koje podržavaju ove zemlje mogu se pomiriti uspostavom nove vlasti, zasnovane na koaliciji koja će preći iz vojne u političku fazu. Ako se ovaj transfer vlasti desi mirnim putem, uz garancije da neće biti međusobnih sukoba, može se očekivati kratkotrajna stabilizacija Sirije.
Bosnainfo: Kako komentirate izraelske aktivnosti u regiji u svjetlu slabljenja Hezbollaha i potencijalne prijetnje od islamističkih frakcija koje preuzimaju vlast?
Ahatović: Hezbolah je uzdrman, ali nije oslabljen. Iran je izbačen iz Sirije, a Ruska Federacija je povukla svoj personal sa više od 100 lokacija širom zemlje. Hezbolah će, zajedno s Iranom, i dalje podržavati pro-Assadove frakcije u vođenju oružane pobune protiv nove vlasti, jer im je potrebna fizička konekcija kako bi bili veća prijetnja Izraelu. Ovo će biti izuzetno teško, s obzirom na to da su sve sirijske militantne grupe sunitske i da ne prihvataju ni Šiite ni njihove saveznike Alevite. Ova religijska podjela bila je ključni faktor u stvaranju krhke koalicije među pobunjenicima, koja je na kraju rezultirala promjenom vlasti.
Bosnainfo: Postoji li opasnost da se Sirija pretvori u “novi Afganistan” s dugotrajnim haosom i sukobima, ili su izgledi za mir i stabilnost realističniji?
Ahatović: Ako se regionalne sile, zajedno s velikim silama, budu što manje miješale u unutrašnje stvari Sirije, moguće je uspostaviti dugoročniju stabilnost. Međutim, s obzirom na globalna kretanja, ovo je veoma teško očekivati.
Sirija se nalazi na prekretnici, pred neizvjesnom budućnošću u kojoj su mnoge sile, kako regionalne, tako i globalne, upletene u stvaranje novog političkog okvira op.a. (o.a.). Hoće li uspješan prijenos vlasti biti moguć? Kako će se, u kontekstu suprotstavljenih interesa, izgraditi nova vlast koja bi mogla osigurati stabilnost? Ostaje da vidimo kako će se razvijati situacija između kurdskih milicija, pro-turskih snaga i ostatka pobunjeničkih frakcija.
Iako postoje mogućnosti za kratkotrajnu stabilizaciju, pitanje je da li će regionalni akteri, zajedno s velikim silama, uspjeti zadržati minimalnu kontrolu nad unutrašnjim procesima u Siriji. Hoće li nova vlast biti u stanju da izdrži pod pritiscima od strane Irana, Rusije i drugih regionalnih sila? Hoće li postojanje dubokih religijskih i etničkih podjela omogućiti stvaranje koherentnog političkog entiteta, ili će Sirija biti zahvaćena novim valovima sukoba?
Pitanja su brojna, ali odgovori na njih će oblikovati sudbinu Sirije i cijelog Bliskog istoka. Ako se globalne sile povuku i prepuste Siriju njenim unutrašnjim snagama, možda će biti moguće uspostaviti dugoročnu stabilnost. No, kako izgleda sada, teško je vjerovati da će stabilnost biti dugoročna u svijetu u kojem se geopolitičke igre odvijaju svakodnevno, s razornim posljedicama po sve koji se nađu na pogrešnoj strani.