No, ozbiljne turbulencije mogu uznemiriti i najiskusnijeg letača te pretvoriti pet minuta u čitavu vječnost. One obično uzrokuju samo neugodno iskustvo leta, ali u najgorim slučajevima mogu prouzročiti štetu i povrede, piše Index.
Naime, turbulencije su u avionskim nesrećama bez smrtnog ishoda vodeći uzrok povreda stjuardesa i putnika, prema američkoj Saveznoj upravi za zrakoplovstvo. Također su jedan od najčešćih tipova avionskih nesreća. Turbulencije koštaju američke avio kompanije, zbog povreda, kašnjenja i štete, do 500 miliona dolara godišnje, piše CNN.
Razne jačine turbulencije
Turbulencija je zapravo posljedica nestabilnog strujanja zraka, zbog čega dolazi do privremenog “propadanja” aviona. U atmosferi je takvo strujanje uvijek turbulentno: vjetar puše gotovo redovno na mahove i smjer mu se neprestano mijenja. Rezultat turbulentnog gibanja zraka je međusobno djelovanje zračnih slojeva različitih brzina: brži sloj utječe na sporiji i obrnuto.
“Postoji ljestvica za mjerenje jačine turbulencije”, rekao je stručnjak za atmosferske znanosti Paul Williams sa Univerziteta Reading u Velikoj Britaniji.
“Imamo lagane turbulencije, kada se i dalje može posluživati hrana i moguće je kretanje u kabini za putnike. Kod one umjerene zatežu se sigurnosni pojasevi, miče se sve što nije pričvršćeno, a stjuardi i stjuardese obično dobivaju upute da zauzmu svoja sjedala”, objasnio je Williams.
“Najgora je jaka turbulencija. Jača je od gravitacije pa vas može prikovati za vaše sjedište i, ako niste vezani sigurnosnim pojasom, bacat će vas po kabini. Ona zna prouzročiti ozbiljne povrede, poput loma kostiju”, dodao je.
Ozbiljne turbulencije bi se mogle i utrostručiti
Svake godine u SAD-u oko 65.000 aviona zabilježi umjerene turbulencije, a oko 5500 ih se susreće s onim ozbiljnima. Međutim, ti brojevi će izgleda rasti jer stručnjaci smatraju da klimatske promjene mijenjaju zračne turbulencije.
“Proveli smo neke računalne simulacije i otkrili da bi se ozbiljne turbulencije mogle udvostručiti ili utrostručiti u nadolazećim desetljećima”, rekao je Williams.
Njegovi nalazi posebno upozoravaju na takozvanu “turbulenciju u čistom zraku” koju se ne može povezati s vizualnim tragovima kao što su oluje ili oblaci. Za razliku od obične turbulencije, do nje dolazi iznenada i teško ju je izbjeći.
Prema Državnom odboru za sigurnost prometa Sjedinjenih Država (NTSB), posade između 2009. i 2018. nisu imale nikakve znakove upozorenja za oko 28% nesreća povezanih s turbulencijama. Simulacije predviđaju da će pojava turbulencije u čistom zraku između 2050. i 2080. značajno porasti širom svijeta, posebno duž najprometnijih ruta. Ono što je posebno uznemirujuće jest to da će najviše porasti broj najozbiljnijih turbulencija.
Istraživanje: Povećava se smicanje vjetra
Ove simulacije se slažu s rezultatima istraživanja provedenog 2019. godine, u kojem je sudjelovao i Williams. U studiji Increased shear in the North Atlantic upper-level jet stream over the past four decades, objavljenoj u časopisu Nature, naučnici su predstavili otkriće statistički značajnog povećanja okomitog smicanja vjetra iznad sjevernog Atlantskog oceana, na visinama kojima lete avioni.
Naveli su da uočene promjene mogu značajno uticati na avionski saobraćaj jer tim područjem u prosjeku prođe oko 3000 letova dnevno i da su one uzrokovane klimatskim promjenama.
Naime, što je veći temperaturni kontrast između ekvatora i pola, to će od zapada prema istoku preko sjevernog Atlantika puhati jača mlazna struja, usmjeravajući i pojačavajući olujne sisteme. Istraživanje je pokazalo da na većim nadmorskim visinama, uključujući niži dio stratosfere iznad pola, dolazi do pada temperatura zbog klimatskih promjena.
S druge strane, gornja troposfera iznad ekvatora ima sve veće prosječne temperature. To znači da se na tim visinama povećava temperaturni kontrast. Niže u troposferi događa se suprotno – temperaturne promjene slabe temperaturni gradijent i očekuje se da će usporiti mlazno strujanje.
Većina studija pokazuje da, kada se ta dva trenda “zbroje”, dolazi do malih pomaka u brzinama struja. No, istraživanje iz 2019. navodi da se unatoč tome povećava smicanje vjetra koje je povezano s tim procesima.
“Ako mlazna struja usporava u nižim slojevima atmosfere, ali ostaje nepromijenjena u gornjim, tada se smicanje u gornjim slojevima atmosfere mora povećati”, rekao Williams, a prenosi Science Alert.
Hoće li letenje postati opasnije?
No, to ne znači da će letenje biti manje sigurno.
“Avioni se neće početi odjednom rušiti jer su napravljeni prema vrlo detaljnim specifikacijama i mogu izdržati najgore turbulencije”, rekao je Williams.
“Međutim, povećat će se prosječno trajanje turbulencije. Tipično na transatlantskom letu možete očekivati 10 minuta turbulencije. Mislim da bi se za nekoliko desetljeća to moglo povećati na 20 minuta ili pola sata. Puno će se češće uključivati znak za vezanje sigurnosnog pojasa”, dodao je.
Putnici koji su vezani tokom cijelog leta imaju najmanji rizik od povreda uslijed turbulencije. Međutim, tako nešto si ne može priuštiti osoblje aviona. Stjuardi i stjuardese su ti koji zadobiju otprilike 80% svih povreda uzrokovanih turbulencijama.
“Za nas je najvjerojatnije da ćemo se povrijediti jer radimo. Guramo teška kolica čak i kada postoji neka vrsta upozorenja”, rekla je stjuardesa Sara Nelson.
“Neke stjuardese su tokom turbulencija odletjele i zabile se u strop aviona pa natrag na pod, pri čemu su slomile udove. Neke su izgubile nožne prste ili zadobile povrede zbog kojih nisu mogle raditi godinama”, dodala je.