Nakon toga se počela zanimati za restauraciju, a kada je dobila podršku supruga Gorana, počela se i ozbiljno baviti tim poslom.
-Poznato je da restauracija predstavlja proces obnavljanja starog namještaja, kroz koji na neki način obnavljamo i sami sebe i oživljavamo uspomene na drage ljude – kaže Ana za portal Bosnainfo.
Ana i Goran su sedam godina u ovom poslu, koji im, kažu kažu, i nije posao jer uživaju restaurirajući.
Početna faza restauracije je teži dio, kada skidaju staru farbu i kada je puno prašine. Osim tog procesa, u probleme ubrajaju nabavku opreme i boja, jer je kod nas, kako kaže Ana, loš izbor boja koje su ekološke, a tako je i sa mašinama koje prate savremene trendove.
Osim tih stavki koje prave probleme, sve ostalo je uživanje. Pogotovo miksanje boja, koje će dati novi život starom predmetu.
To je prostor kada daju svoju umjetničku notu i posebnost svakom komadu.
-Za sedam godina iz naše radionice izašao je veliki broj različitih komada namještaja. Svaki od njih je bio jedinstven na svoj način i samim tim pristup ka obnovi je uvijek drugačiji – prisjeća se Ana.
Kaže da je u pečetku bilo vrlo iznenađujuće otkriti koliko se starina krije na našim prostorima, a još veće iznenađenje je bilo pronalaženje istih pored kontejnera.
-Većina takvih slučajeva završila bi kod nas u gepeku. Popravka se ponekad činila nemogućom, međutim i to smo kroz niz primjera uspješno demantovali – navela je Ana.
Jedan od najuspješnijih projekata im je kredenac star oko 70 godina.
-Najvrijedniji komad, na kome smo imali priliku da radimo, bio je radni sto danskog dizajnera Svend Age Madsena. Svakako da je ležala velika odgovornost pri radu na ovakvom autentičnom primjerku, ali je time i zadovoljstvo nakon dobro obavljenog posla veće – naglasila je Ana.
Pored klasičnih usluga koje se podrazumijevaju pod restauracijom, Ana i Goran rade zamjene i ugradnje španske trske.
-Iz godine u godinu imamo sve veći broj zadovoljnih klijenata, što zahtijeva i više posla te bi bez suprugove pomoći sve ovo bilo gotovo nemoguće. Do sada je naša glavna vodilja bila intuicija, koja se pokazala i više nego ispravnom, i koju planiramo da pratimo i ubuduće – kaže Ana.
Za kraj razgovora kaže da se restauracija mora voljeti da bi se radila.
-Kod mene ima dobrim djelom genetike, a i kod supruga isti slučaj. Moj deda je u svoje vrijeme bio vrsni stolari i imao je svoju pilanu – prisjeća se naša sagovornica.
Često je provodila vrijeme sa njim u radionici i nešto naučila.
-No, usavršavanje i praćenje trendova je ključno kao i u veći poslova. Nas restauratora nema puno, ali zajedno sarađujemo i razmjenjujemo mišljenja i savjete – zaključila je Ana.