On je bio plivač Sovjetskog Saveza. Do 1976. držao je 11 svjetskih rekorda i bio svjetski prvak 17 puta, a evropski 13 puta. Karijera mu je bila na vrhuncu i ništa ga nije moglo zaustaviti. Bio je šampion. Sve dok jednog dana…
Šavarš je kao i obično džogirao duž brane u Erevanu, u Jermeniji, 16. septembra 1976. godine. Odjednom, autobus sa 52 putnika je izgubio kontrolu i uletio u deset metara duboku vodu. Većina putnika je od siline udara ostala bez svijesti. Kasnije su se stručnjaci složili da niko osim Šavarša ne bi mogao da učini ono što je on učinio.
Bez i malo premišljanja, Šavarš je skočio u mračnu, kontaminiranu vodu, nogama razbio prozor autobusa i krenuo da izvlači putnike. Više od 20 minuta u ledenoj vodi, 30 zarona. Spasio je 20 života. Izvukao je on više od 20 ljudi, ali nisu svi uspjeli da prežive.
Dok je po ko zna koji put uskakao u vodu, prolaznici su vidjeli da mu iz tijela vire komadići stakla. Kada su ga kasnije upitali šta je bilo najstrašnije, Šavarš je odgovorio:
-Znao sam da mogu da zaronim ograničen broj puta i plašio sam se da ću pogrešiti. Dole je bilo tako mračno da ništa nisam mogao da vidim. Jednom sam izvukao sjedište umjesto putnika… Mogao sam da spasim još jedan život. To sjedište me još uvijek progoni u snovima.
Dok je izvlačio tridesetu osobu, Šavarš je izgubio svijest. Hrabrost ga je skupo koštala. Zaradio je zapaljenje oba plućna krila i trovanje krvi. Ljekari veoma dugo nisu znali da li će preživjeti. Život mu je visio o koncu: bio je bez svijesti 46 dana. Na kraju se oporavio, ali nikada više nije mogao da se takmiči u plivanju.
Ali, to nije sve. 19. februara 1985. godine, Šavarš se zadesio u blizini zgrade u plamenu. Uletio je unutra i počeo da izvlači ljude. I ponovo – višestruke opekotine, dug boravak u bolnici.
Od 1993. godine Šavarš vodi jednostavan život. Drži obućarsku radnju po imenu “Drugi dah” u Moskvi.