Astronomi su nedavno otkrili udaljenu crnu rupu koja dok se hrani okolnom tvari izbacuje velike količine energije i ispuhuje kosmičke balone vidljive u okolnom materijalu. Posmatranja galaktičkog jata MS0735 smještenog 2.6 milijardi svjetlosnih godina od Zemlje mogla bi otkriti nove informacije o tajanstvenim šupljinama ili “radiobalonima” koji okružuju crnu rupu te zašto se jednostavno poput ispuhanog balona ne urušavaju pod okolnim pritiskom.
“Ovdje posmatramo neke od najenergičnijih izboja ikad viđenih kod supermasivnih crnih rupa”, rekao je voditelj i autor istraživanja Jack Orlowski-Sherer sa univerziteta McGill. “Ovo se dogodi kad crnu rupu nahranite i ona onda nasilno ‘podrigne’ ogromnu količinu energije”, pojasnio je.
Supermasivne crne rupe mogu se pronaći u srcu najmasivnijih galaksija uključujući i naš Mliječni put koji u središtu udomljuje supermasivnu crnu rupu Sagittarius A.
Takve galaksije i njihove supermasivne crne rupe obično se pronalaze u grupama od nekoliko stotina ili hiljada, takozvanim nakupinama galaksija ili galaktičkim klasterima.
Nakupine su također domovi atmosferama koje svemir između galaksija ispunjavaju iznimno vrućim plinom ili plazmom na temperaturama koje dosežu oko 50 miliona stepeni Celzijusa. Premda se ta plazma s vremenom može ohladiti i dozvoliti nastanak hladnog gustog plina te njegovim urušavanjem – potencijalan nastanak novih zvijezda, hranjenje crnih rupa može uzrokovati suprotan efekt.
Supermasivne crne rupe nasilnim izbojem materijala mogu ponovno zagrijati taj plin. Izboji se pojavljuju kad dio te tvari nije progutan od crne rupe već je umjesto toga odvučen na polove na kojima se izbacuje u svemir brzinom blizu brzine svjetlosti. Ovaj proces poznat kao “feedback” usporava formiranje novih zvijezda mlazom materijala koji stvara šupljine u okolnom plinu. Dok se taj plin izgurava iz centra galaktičkih klastera, zamjenjuju ga balončići koji emituju radiovalove. Pomicanje tih velikih količina plina zahtijeva masivnu količinu energije, a astronomi nastoje razumijeti odakle ta energija dolazi te otkrivaju šta je u tim šupljinama zapravo ostalo.
Kako bi naučili više o balončićima plina u galaktičkim klasterima te procesima koji ih stvaraju, tim astronoma sa Orlowski-Schererom na čelu trenirali su prijemnik MUSTANG-2 teleskopa Green Bank prema klasteru MS0735.
MUSTANG-2 provodi posmatranja na frekvenciji od 90 GHz na kojoj Sunyaev-Zel’dovich efekt predstavlja uglavnom termalni pritisak. “Uz pomoć moći osmatračnice uspjeli smo pogledati unutar tih šupljina i otkriti tačno od čega su sastavljene te zašto se ne urušavaju pod pritiskom”, kaže saradnik iz ESO-a Tony Mroczkowski.
Tim je zaključio da bar dio sile koja spriječava urušavanje balona ne dolazi samo od vrućine, već od čestica koje putuju brzinom bliskom brzini svjetlosti, nabijenih čestica bolje poznatih kao kosmičke zrake te – turbulencije. Svemu ovome, piše Space, u manjoj mjeri doprinose i magnetska polja.