Brod ‘Galeb’, kojim se Tito koristio od 1950-ih do 1980. godine, odigrao je presudnu ulogu u promovisanju pokreta nesvrstanih i ideje mira između istočnog i zapadnog bloka za vrijeme Hladnog rata.
Lušičić je kazao u razgovoru za Fenu da film pruža uvid u jedinstvenu svakodnevnicu mornarskog života kroz svjedočanstvo oficira s njegovog posljednjeg putovanja. To je kratki film od 30 minuta koji prati rekonstrukciju broda koja se upravo događa u Rijeci, dok nam oficir priča kako je zaista bilo živjeti na ‘Galebu’, doživljavajući atmosferu koja simbolizira i vrijeme u kojem se živjelo, kao i ideju spajanja istoka i zapada i pokušaja stvaranja mira, nečega za šta je ‘Galeb’ i trebao da služi, a što se nije dogodilo – kazao je.
Lušičić je poručio da je glavna poruka tog filma da se svaka tranzicija ne mora doživljavati kroz potpunu destrukciju onoga što je nekada bilo. Destrukcija se uvijek bazira na krajnjim mišljenjima da li je nešto bilo ekstremno pozitivno ili negativno. Stvari nisu nikada niti pozitivne niti negativne – kazao je.
Smatra da je utopija zaista postojala na tom brodu. Možda se u Jugoslaviji nije tako dobro živjelo, ali ‘Galeb’ simbolizira nešto što se zaista dogodilo i što je bilo dobro. ‘Galeb’ je trebao značiti puno više za nas – zaključio je.
U filmu, dok autor prati prizore izvođenja radova na brodu ‘Galeb’, u blizini brodogradilišta lokalno stanovništvo završava karnevalski obred simboličnim spaljivanjem mesopusta, lutke čije spaljivanje simbolizuje kraj zime i uništenje zla za koje vjeruju da je oblikovalo njihovu prošlost.