Prvi dramski tekst iz ove triologije koji će biti izveden je “Sin“ čija premijera je planirana za 12. maj.
-U teatru ne volim teme koje su samo reprodukcija života. Kamerni teatar je specifičan scenski prostor koji otvara mogućnost da gledalac osjeti emotivne vibracije kada pozorište postaje sinteza života, a ne njegova puka imitacija. To je razlog zašto sam se odlučio da u kamernom teatarskom prostoru postavim ‘familijarnu trilogiju’ znamenitog francuskog pisca Floriana Zelera kojeg britanski Gardijan karakteriše ‘najuzbudljivijem piscem današnjice’ – kazao je u razgovoru za Fenu povodom predstojeće premijere Dino Mustafić.
Podsjeća da je dramska trilogija “Majka”, “Otac”, “Sin” donijela Zeleru Molijerovu nagradu i danas se ubraja među najizvođenije na svjetskim scenama.
-U sarajevskoj produkciji okupio sam ekipu glumaca sa kojima mjesecima radim i uvjeravam se kako je jedino moguće u ovakve teatarske avanture krenuti sa umjetnicima koje ne krase samo talenat i glumačko umijeće, već i predanost, studioznost u kreiranju uloge. Odavno mi teatarski rezultat nije najbitniji pred neprocjenjivim iskustvom i emotivnim pamćenjem kakvi su bili naši razgovori o svakoj misli koja će se čuti sa scene – kazao je Mustafić.
Navodi kako ima potrebu da se zahvali i svim dramaturzima koje je pozvao da pomognu u još tačnijem formulisanju scenske zamisli.
Mustafić kaže da osim što se u trilogiji svi karakteri u različitim dramama istovjetno nazivaju, veže ih i spisateljska provokacija, svojevrsna namjera da nedorečenošću ostavi gledaocu mogućnost da prati uzbudljive priče od psihološkog trilera do tragikomedije preko melodrame, rastačući jedinstvo mjesta, vremena i radnje.
-Tekstove odlikuje stvaranje zabune, u smislu koja je verzija događaja u repetitivnosti dramske strukture i njenim apsurdnim iskliznućima ona prava. U ‘Ocu’ se pitate – ko je vlasnik istine? Onaj čija je perspektiva izmijenjena, ili su to oni koji ga okružuju i uvjeravaju u vlastite realnosti, ponekad i sebičnim ‘istinama‘ koje definišu njihove potrebe prestrašene egzistencije u skorijoj budućnosti. Strah za drugoga strah je u kojemu se ogleda naše vlastito ja. Naši vlastiti strahovi određuju i nas same, kakvi smo ljudi – podvukao je Mustafić.
Govoreći o dijelu triologije “Majka“, Mustafić navodi da tu u jednom trenutku – dijete napušta gnijezdo. Svi njeni strahovi i sve bojazni izlaze na površinu kroz primalne nagone koji se moraju kontrolirati u suvremenom društvu.
-Preispitivanje smisla života počinje iz njenog uma, iz perspektive u kojoj se pitamo da li žena koja se ostvari kao roditelj nakon osamostaljenja potomstva bude zaboravljena i napuštena, i šta joj je onda izbor i uloga? Ima li Majka u Zelerovoj drami pravo na emocije koje proživljava, bez osjećaja krivice? – pojašnjava Mustafić.
I u trećem komadu “Sin“, Zeler usmjerava pažnju na adolescentsku depresiju sina koji pati nakon razvoda svojih roditelja, precizno istražuje osjećanja svojih junaka, unutarnja previranja i njihove međusobne odnose.
-Prava tema komada je ljubav, nemoć da se ljubavlju spase neko, čak i kada je ljubav bezuslovna ona ne može da dopre do smisla života mladog čovjeka u kulturi diktature uspjeha i velikih očekivanja koja nemaju uporište u trajno narušenom porodičnom skladu -kazao je Mustafić.
Ističe da je Zeler pisac koji uzima univerzalne životne obrasce kao polaznu tačku za svoje drame, situacije u kojima svako od nas može da se prepozna.
-Rečenice koje likovi izgovaraju su opšte, svakodnevne, maltene nedovršene. On čak i likovima daje opšta, univerzalna imena i ta imena se iz drame u dramu ponavljaju. Ova opštost je zaoštrena nečim na šta malo možemo da imamo uticaja, a to je da su obrasci koji se ponavljaju neminovnost naših života. Njihova arhetipska nerazrješivost ima antičke dimenzije 21 vijeka – podvukao je u razgovoru za Fenu reditelj Dino Mustafić, govoreći o triologiji“ Majka”, “Otac”, “Sin” Floriana Zellera koja će u njegovoj režiji biti postavljena na scenu Kamernog teatra 55 u periodu maj/juni
U djelu triologije “Sin“ igraju: Admir Glamočak, Davor Golubović, Sabina Bambur, Džana Pinjo, Amar Selimović. Dramarturg je Vedran Fajković. Kostimografiju i scenografiju potpisuje Adisa Vatreš Selimović.
U postavci predstave “Majka“ igraju: Tatjana Šojić, Mehmed Porča, Elma Juković, Davor Domazet. Dramaturginja: Stela Mišković
Dramarturginja za predstavu “Otac“ je Željka Udovičić Pleština. U ovoj postavci igraju: Vladimir Jurc, Maja Izetbegović, Dina Mušanović, Amar Selimović, Boris Ler i Nadine Mičić.