„Žene, ima li neko višak Tamoxifena? Sad sa KCUS-a, nema ga već dva mjeseca“ ovo je samo jedna od stotina sličnih poruka koje onkološke pacijentice i pacijenti u Bosni i Hercegovini razmjenjuju u privatnim grupama za podršku. Skoro svakodnevno pacijenti koji se liječe od karcinoma razmjenjuju poruke u kojima pokušavaju naći nešto od nedostajuće terapije. Stanje na onkološkim klinikama, posebno kada je riječ o sarajevskom Kliničkom centru (KCUS) gdje se liječe pacijenti iz cijele Federacije BiH, kažu, nikad nije bilo teže.
LISTA ONKOLOŠKIH LIJEKOVA NIJE REVIDIRANA ŠEST GODINA
Pored listi čekanja na kojima je skoro 2.000 ljudi, u ovome trenutku na KCUS-u nedostaju osnovni citostatici i hormonalna terapija.
Prema posljednjoj objavljenoj listi ažuriranoj 26. maja, u KCUS-u trenutno nema citostatika Tamoxifen tbl., Erlotinib tbl., Irinotekan amp., Oxaliplatin amp., Carboplatin amp., Blastomat tbl a 20 mg. Kako saznajemo, nema ni lijeka Sandostatin i neće ga ni biti prije septembra, a ovaj lijek trenutno se ne može kupiti ni u sarajevskim apotekama.
Sve to znači da pacijenti pred terapiju moraju okrenuti desetine brojeva, organizovati nabavku i transport lijeka, pronaći novac, pokucati na stotinu vrata da bi obezbijedili terapiju koja im znači život.
„Propisana onkološka terapija nema zamjenu i krajnje je vrijeme da sistem shvati da nam oduzimaju šansu da živimo. Zahvalni smo vladama KS-a i BPK Goražde koji su učinili sve da sa liste čekanja privremeno preuzmu pacijente iz svojih kantona, ali šta se dešava sa ostalim kantonima, sa oboljelima iz tih kantona, šta se dešava sa Vladom Federacije koja je nadležna za onkologiju?“, govori Eldina Zolj-Balenović, članica Udruženja „Renesansa“.
Problem sa nabavkom lijekova, primarno citostatika za onkološke pacijente, koji traje već godinama, aktuelna vlast očito ne može ili ne želi riješiti. Terapije koje koštaju i po nekoliko hiljada maraka i koje moraju uzimati ako žele živjeti, pacijenti očajnički traže po privatnim apotekama širom BiH i u inostranstvu.
„Još uvijek imamo hiljade pacijenata koji ne mogu ni na listu čekanja jer lijek koji im propiše ordinirajući onkolog nije indiciran od strane komisije koje imenuje Federalno ministarstvo zdravstva. Indikacije se ne proširuju, a broj oboljelih raste. Onkologija je grana medicine koja napreduje, ne iz dana u dan, nego iz sata u sat, a kod nas lista onkoloških lijekova nije revidirana od 2019. To je poraz!“, kaže Zolj-Balenović.
Naglašava da se u svim državama svijeta, kao i u zemljama u regiji ova lista revidira od četiri do šest puta godišnje.
„Po našem zakonu obaveza je listu revidirati jednom godišnje, a ona nije revidirana šest godina. Zamislite samo za to vrijeme koliko i kakvih lijekova je došlo na svjetsko tržište, a mi se još uvijek liječimo ili čekamo na listama na lijekove koji su na tržište došli prije šest i više godina. Jedan problem se riješi, pet novih se pojavi i tako se ukrug vrtimo duže od 20 godina“, govori Eldina.
A taj „puni krug pakla“ izgleda ovako: u KCUS-u vam kažu da lijeka nema, ali da nije do njih, već do Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja koji nabavlja citostatike; u Zavodu, ako do nekoga uopće uspijete doći, kažu da nije ni do njih, već do dobavljača koji kasne sa isporukom. Onda vas upute da sami sebi kupite lijek u nekoj od privatnih apoteka (kako tim apotekama dobavljači ne kasne sa isporukom?), pa će vam Zavod to refundirati. Sve to, naravno, pod uslovom da i u apoteci uspijete pronaći potrebni lijek i da imate dovoljno novca da ga kupite.
PRAZNA STOLICA ZA MINISTRA
I dok čekaju da prime terapiju koja znači još jedan novi dan, sedmicu, mjesec života, a iz bolnice ih po ko zna koji put vraćaju sa riječima da njihovog lijeka nema i da ne znaju kada će ga biti, pacijenti i pacijentice ogorčeno se pitaju ima li iko u ovoj državi ko može pozvati na odgovornost federalnog ministra zdravstva Nediljka Rimca, ali i Vladu FBiH da izdvoji potreban novac za onkološke pacijente, što je na koncu i njihova zakonska obaveza?
A kad smo kod spomenutog ministra, za njega ste vjerovatno čuli zbog one višemjesečne trakavice sa imenovanjem generalnog direktora KCUS-a (koji, uzgred, još uvijek nije imenovan iako je novi konkurs već odavno trebao biti raspisan). Mogli ste za njega čuti i u februaru ove godine, kada mu je v.d. direktorica KCUS-a Hajrija Maksić uručila zahvalnicu za „izuzetnu saradnju“ i ponosno se uslikala sa ministrom. Od Udruženja „Renesansa“ koje okuplja pacijentice koje se bore sa karcinomom ministar Rimac nije dobio zahvalnicu, ali je zato prije nekoliko dana pristojno pozvan na njihovu konferenciju u Sarajevu. Stolica sa njegovim imenom ostala je prazna – ministar nije došao, niti se potrudio da opravda svoj nedolazak.
„Nije nas iznenadilo to što se nije odazvao. To je samo nastavak odnosa kompletne vlasti prema onkološkim pacijentima već 20 godina“, zaključuje Eldina Zolj-Balenović, piše Slobodna Bosna.