Bilo je to konačno priznanje poraza što su vodeći političari Monarhije u raspadu dugo odbijali priznati.
Kapitulacija je potpisana s predstavnicima italijanske vojske u vili kod Padove nazvanoj Villa Giusti. U toj je vili italijanski kralj imao privremenu rezidenciju kad se vratio s austrijsko-italijanskog ratišta. Sve do danas u toj vili očuvano je stanje kućanstva kakvo je bilo u trenutku potpisivanja kapitulacije 1918. godine.
U ime Austro-Ugarske kapitulaciju je potpisao general Viktor Weber pl. von Webenau, a u ime Kraljevine Italije kapitulaciju je primio general Pietro Badoglio (budući maršal i italijanski premijer). Primirje je službeno stupilo na snagu sljedećeg dana.
To je značio i kraj rata za brojne vojnike iz Hrvatske i BiH koji su ratovali na najtežim bojištima Prvog svjetskog rata od Soče (protiv Italije) do Galicije (protiv Rusije).
Uprkos dogovorenom primirju italijanska vojska iskoristila je haotičnu situaciju u Monarhiji te odmah počela s okupacijom hrvatskih i slovenskih krajeva koji su joj trebali pripasti prema famoznom Londonskom ugovoru. Tako su već sljedećeg dana okupirani Rijeka, Zadar, Vis, Hvar, Korčula, Mljet i Lastovo i veći dio Istre. Idućih dana Italijani prodiru u Sloveniju te duž dalmatinske obale sve do Boke Kotorske.