I nakon 30 godina od genocida u Srebrenici još nismo uspjeli izgraditi svijest da je stradanje jednog naroda jednako stradanju svakog nedužnog čovjeka ma ko on bio. Ukoliko to ne postavimo kao etički i društveni prioritet nećemo moći primijetiti procese koji se opet nadvijaju kao mračni oblaci na nebu koji donesu pomračenja uma. Zlo revizionističkog narativa može donijeti nove velike belaje – smatra Mustafić.
On je naglasio da je zato uloga umjetnika i umjetnosti od izuzetnog značaja.
– Ne zanemarujući ulogu kognitivne psihologije, neuroznanosti ili molekularne biologije čini se da je podjednako važno to kako se umjetnici odnose prema prošlosti. Naša odgovornost je izuzetna, a potreba da se umjetnost doživljava kao sinteza estetike i etike jeste imperativ za ulogu umjetnosti u prikazivanju istine. A bez istine nema društvene katarze koja je jedini put za buduće civilizovano društvo povjerenja sa kulturom saosjećanja i empatije – naglasio je za Fenu Mustafić.
Opća skupština UN-a usvojila je prošle godine Rezoluciju kojom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici te osuđuje negiranje genocida i veličanje osuđenika za ratne zločine. Tog 11. jula 1995. na području Srebrenice srpske snage predvođene Ratkom Mladićem pobile su 8.372 Bošnjaka.
Godine 2004. jednoglasnom presudom u slučaju Tužilac protiv Krstića, Žalbeno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) presudilo je da zločin počinjen nad muškim stanovnicima enklave Srebrenica predstavlja genocid, zločin prema međunarodnom pravu. Presudu je podržao i Međunarodni sud pravde (ICJ) 2007. godine. Zaključeno je da nasilno premještanje i zlostavljanje između 25.000 i 30.000 bošnjačkih žena, djece i starijih osoba predstavlja genocid, zajedno sa ubistvima i razdvajanjem muškaraca koja su se desila tokom tog zločina.