“Danas se obraćam u moje i ime hiljade majki čiji su bližnji ubijeni. Želim da se zahvalim svim zemljama koje su glasale za Rezoluciju. Oni koji nisu neka žive u mraku, mi majke im nećemo oprostiti, ali nećemo ni zaboraviti. Trideset godina slušamo laži, gledamo mržnju, gledamo veličanje ratnih zločinaca. Svijet i Evropa to tolerišu”, kazala je Subašić.
Istakla je da su ljudi u Srebrenici ubijani jer su imali drugačija imena i prezimena, odnosno jer su bili muslimani.
“Kad smo preživjele genocid imale smo svoje ciljeve da svijetu i Evropi kažemo da su naša djeca nevino ubijena. Poslije genocida je ostalo 5.500 djece koja su ostala siročad. Mnoga od te djece nemaju ni fotografiju da vide kako izgleda njihov otac pa nas nane i majke pitaju da li liče na njih. Ubijali su našu djecu pod zastavom UN-a u očima čitavog svijeta”, istakla je Subašić.
Kazala je da su uspjele da odgoje djecu bez mržnje, da odgoje doktore, inžinjere, koji govore po nekoliko stranih jezika.
“Moj Nerko da je živ bio bi uspješan, bio bi dobar otac, dobar sin, dobar suprug. Oni nisu ubijali samo našu djecu, ubijali su u njima našu unučad. Sve vas molim da nam pomognete da se borimo protiv mržnje, nepravde, silovanja, protjerivanja. Niko nema pravo da ubija ničije dijete, niko nema pravo da siluje ničiju kćerku. Dok stojim ovdje mnoge majke u Ukrajini i Palestini doživljavaju ono što smo mi doživljele 1995. godine”, podsjetila je.
Naglasila je da postoje presude za ratne zločine koje nisu donesene “tek tako” te je pozvala Evropu da se probudi i poručila da se umjesto pravde budi fašizam.